Za sebe govori da je prije svega ljudsko biće. I ne vjeruje u lak životni i umjetnički put. Baš kao što ne vjeruje ni u glamur i luksuz dok mnogi umiru jer nemaju hrane i vode. Priznaje da nikada nije navikla biti u centru pažnje, iako su njeni koncerti odavno ne samo umjetnički, nego i društveni događaj. Vrhunska pijanistica bez traga narcizma, suglasni su glazbeni kričari. Ipak, pitali smo je na početku razgovora može li nekad samozaljubljenost biti i korisna za umjetnika ili mu ipak češće nanosi štetu?
- Ne. Ni ponekad. Vjerujem da samozaljubljenost uvijek nanosi štetu - kategorična je legendarna portugalska pijanistica Maria Joăo Pires, čijim su koncertom sinoć zatvorene Novosadske muzičke svečanosti, a večeras će prvi put nastupiti u Zagrebu.
Suština glazbe
U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s Komornim orkestrom grada Basela izvest će djela Frederica Chopina (2. koncert za glasovir i orkestar u f-molu, op. 21), Wolfganga Amadeusa Mozarta (41. simfonija u C-duru KV 551, Jupiter) i Richarda Wagnera (Siegfried idila).
Joăo je kao sedmogodišnjakinja javno svirala Mozartove klavirske koncerte, ali su Beethoven, Schubert i Chopin skladatelji kojima se najčešće vraćala i čiju glazbu najviše izvodi na koncertima.
- Ipak, glazba je glazba i ja neprestano sviram i otkrivam i druge skladatelje. Mnogo puta je suština više u glazbi samoj, nego u skladateljima.
U jednom je intervjuu priznala da joj je jako žao što je baš Chopin, istinski glazbeni poeta, izmislio užasnu stvar kakva je klavirski recital...
- Točno je da nisam zaljubljenik u recitale. Shvatila sam da je koncert u trajanju od gotovo dva sata previše dugo vrijeme za nekoga da bude sam na sceni. Otkrila sam i da mi je strašno zamorno svirati toliko vremena sama. Najzad, ono što više volim jest da dijelim scenu s drugim glazbenicima, s drugim umjetnicima, jer ne mislim da je zdravo da fokusirate pažnju publike samo na jednu osobu. Naravno, povremeno ipak sviram i recitale.
Prožimanje energija
Zagrebačka publika imat će priliku uživati u njenoj suradnji s čuvenim Trevorom Pinnockom, koji će dirigirati Komornim orkestrom grada Basela. Slavna pijanistca, koja je u karijeri surađivala s dirigentskim kremom, ne krije da joj paše to prožimanje različitih umjetničkih senzibiliteta, vizija...
- Mi uvek utječemo jedni na druge. Život je sačinjen od susreta, razmjena... Rečeno jezikom glazbe, kada svirate s nekim, bilo da je riječ o komornoj glazbi ili koncertima s orkestrom, vi prirodno zajedno srastate s muzikom. Ja nikada ne težim tome da namećem svoje zahtjeve, niti svjesno i namjerno utječem na druge.
Iza nje je bogata diskografija. Međutim, iako je perfekcionist, ne razmišlja o snimkama koje bi potpisala od prve do zadnje note, baš kao ni o onim na kojima bi možda mogla nešto promijeniti
- Jednostavno: nikada ne slušam svoje CD-ove niti gledam videosnimke.
Oproštajna turneja
Iako je pobjedom na Beethovenovom natjecanju u Bruxellesu 1970. otvorila sebi sva vrata, otkriva nam da ne voli natjecanja, osjećaj da nekoga morate pobijediti, jer smatra da takav pristup uzima dušu mladim umjetnicima...
- Zapravo, sve ovisi o osobnim ciljevima mladih umjetnika. Svatko je individua za sebe. Naravno da studentima kojima predajem pokušavam pomoći, ali radije ne dajem savjete što se tiče karijere i uspjeha.
Koncert u Zagrebu bit će održan u sklopu njene oproštajne turneje. Ipak, to ne znači da će se Maria Joăo Pires oprostiti od koncertnog podijuma, naprotiv...
- Nakon turneje vraćam se u Belgiju gde predajem, kako bih završila sa svojim studentima nastavu prije ljetnih praznika. Zatim, nešto što je neuobičajeno za mene, s izuzetkom od nekoliko koncerata, provest ću cijelo ljeto tragajući za novim repertoarom. To je nešto čemu dugo nisam bila u mogućnosti posvetiti se, a što za mene postaje izuzetno važno.