Iako je u svojim studijama analizirao povijesne ličnosti poput Michelangela i Leonarda, Sigmund Freud bio je skeptičan prema biografijama. “Da biste bili biograf, morate se uplesti u laži, prešućivanja, licemjerja... pa biografska istina nije ono što bi trebala biti, a kada bi to bila, ne bi se mogla koristiti...” napisao je Freud svome prijatelju, piscu Arnoldu Zweigu koji je 1936. godine želio napisati biografiju oca psihoanalize.
O Freudovu djetinjstvu i mladosti malo se zna jer je dva puta uništio sve dokumente iz kojih bi se moglo saznati više. Spisi o njegovu kasnijem životu bili su dostupni samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini bliskih mu psihoanaličara. Sve to nije bila nikakva prepreka za Adama Phillipsa, jednog od najpoznatijih britanskih psihoanalitičara današnjice, da napiše biografiju mladog Freuda. Njegova nedavno objavljena knjiga “Becoming Freud: The Making of Psychoanalyst” izdana je u ediciji Yale University Pressa posvećenoj poznatim Židovima, a bavi se s prvih 50 godina Freudova života.
- O Freudovu djetinjstvu postoji malo podataka. A psihoanaliza, disciplina koju je utemeljio, koristi biografske istine. Želio sam vidjeti što bi se zanimljivo moglo reći o Freudu u svjetlu njegovih sumnji oko biografije, manjka podataka o njegovu ranom životu, ali i njegova jasnog interesa za biografiju bez čega ne bi mogao izmisliti psihoanalizu - kaže Adam Phillips, bivši glavni dječji psihoterapeut u bolnici Charing Cross u Londonu i jedan od najboljih svjetskih poznavatelja Freudova rada. Sigmund Freud rođen je 1856. godine u današnjoj Češkoj kao najstarije dijete Aškenaza Jacoba Freuda i njegove 20 godina mlađe žene Amalije.
Ubrzo su na svijet došla i njegova braća i sestre: čak šestero u sedam godina. Sličan obrazac ponovio je mladi Sigmund kada se 1886. godine oženio Marthom Bernays s kojom će u idućih osam godina dobiti šestero djece. Ipak, Adam Phillips u svojoj se knjizi ne bavi ni Freudovom majkom, ni ženom i djecom (osim što se nekoliko puta osvrće na Freudovu kćerku Annu koja je postala poznata dječja psihoanalitičarka). Uistinu ništa, to je važno ponoviti, nije poznato o Freudovoj majci, ističe Phillips.
On prati mladoga, izvanredno inteligentnog i talentiranog Freuda koji se kao Židov pokušava asimilirati u Beču, gdje se njegova obitelj doselila kad su dječaku bile četiri godine. Iako tijekom cijelog života nikad nije imao religijska iskustva, Freud je od rane mladosti itekako bio svjestan svoga židovstva. Uostalom, kao Židov u Beču u drugoj polovici 19. stoljeća mogao je birati samo između medicine i prava. Iako je u početku želio biti odvjetnik, naposljetku se odlučio za studij medicine.
U svojoj “revizionističkoj knjizi”, Adam Phillips posebno se osvrće na Freudove odnose s njegovim mentorima, četiri liječnika koji su na njega imali velik utjecaj. To su Ernst Bruecke, laboratarijski znanstvenik i veliki poklonik znanstvenog načina razmišljanja, Jean-Martin Charcot, karizmatični pariški neurolog psihijatar koji je u svom radu koristio hipnozu, Josef Breuer, stariji kolega s kojim je proučavao histerične ispade mladih žena i Willhelm Fliess, otolaringolog koga je Freud nazivao svojom “demonom”.
Kao mladi liječnik, Sigmund Freud je 1885. godine proveo nekoliko mjeseci u Parizu, gdje je promatrao kako Jean-Martin Charcot radi s histeričnim pacijentima u bolnici Salpetriere. “Freud se s jedne strane identificirao s histericima kao odbačenima i pogrešno shvaćenima, ljudima osujećenih želja i istrošenih ambicija, a s druge strane identificirao se sa Charotom, kulturnim doktorom koji mu je bio uzor, a koji je histerične ljude uzimao ozbiljno i angažirao se oko njih...” piše Phillips.
Tvrdi kako je Freud tijekom cijelog života imao na umu rečenicu pariškoga mentora: “To je uvijek pitanje genitalija”. Kada se 1886. godine iz Pariza vratio u Beč, Freud je otvorio privatnu praksu. Sa sva četiri mentora, Freud je njegovao duboka prijateljstva, koja su po svom intenzitetu bila gotovo homoseksualna.
- Freud nije bio nimalo homofoban i bio je branitelj homoseksualaca. Istina je da je Freud tijekom svoga života imao strastvene odnose s muškarcima. No ja ne mislim da su to bile homoseksualne veze. Svatko od nas tko ima majku i oca ima osjećaje i prema muškarcima i prema ženama. To je temelj biseksualnost. No to ne znači da mi osjećamo žudnju prema oba spola, nego prema oba spola razvijamo snažne emocije - ustvrdio je Phillips, koji psihonalizu vidi kao izum duboko ambivalentne osobe.
Kao bečki Židov, Freud je čeznuo za poštovanjem, ali je istobono uživao biti autsajder. Također, kao mladi otac šestero djece, Freud je mnogo vremena pokušavao razumjeti njihove potrebe u svijetu koji ih je okruživao, kako ih priopćavaju i kako odrasli na te zahtjeve odgovaraju. Od 1900. do 1905. godine Freud je objavio pet djela koja predstavljaju temelje psihoanalize: “Tumačenje snova”, “Psihopatologiju svakodnevnog života”, “Tri rasprave o teoriji seksualnosti”, “Šale i njihova povezanost s nesvjesnim” i “Fragment i analize jednog slučaja histerije”.
Adam Phillips opisuje kao znanstvenika umjetničkog temperamenta. Također, smatra kako je glavna vrijednost psihoanalize komunikacija, a ne liječenje. Tvrdi da bi danas psihoanalizu trebalo gledati kao “dio povijesti pripovijedanja” podjednako kao i dio medicine.
- S mojeg gledišta, uzimajući moju povijest i obrazovanje, više me zanima Freud kao pripovjedač. Mislim da psihoanaliza nije stvarno znanost... Na kraju moje knjige govorim o Freudovim ozbiljnim sumnjama u vezi s psihoanalizom. Pred kraj života bio je ekstremno skeptičan prema tome je li trebao biti znanstvenik - zaključio je Adam Phillips za kanadski dnevnik The Star.