Ne postoji tragedija veća nego kad roditelji potpuno bespomoćno gledaju kako im dijete umire od tumora i kad mu toksični lijekovi nanose još veću bol, a liječnici se natječu koji će dati užasniju prognozu. That Dragon, Cancer nova je videoigra koja se bavi upravo time.
Potresna je i mučna, beskrajno tužna autobiografska priča koja igrača bez milosti stavlja u ulogu promatrača okrutne sudbine. Malenom Joelu, njihovu trećem djetetu, bolest je dijagnosticirana potkraj 2010., nedugo nakon prvog rođendana, a unatoč prognozi da će živjeti samo četiri mjeseca, borio se sve do ožujka 2014. Otac, programer po struci, rad na igri započeo je kao oblik terapije, dok se konačni ishod još nije nazirao.
Foto: Privatna arhiva
Interaktivni spomenar
Igru je zamislio kao dvosatni interaktivni spomenar od desetak scena u kojima je pokušao zabilježiti detalje njihove borbe, tek poneku sitnu pobjedu i brojne teške poraze, sve njihove dvojbe i neodgovorene molitve. Kad je u sklopu kampanje Kickstarter prije tri godine prvi put testirana demo verzija, igrači su od kompjutera bježali uplakani i duboko potreseni.
Foto: Numinous Games
That Dragon, Cancer počinje kao benigna igra s Joelom u parku, igrač je u ulozi aktivnog promatrača koji komunicira s dječakom, preslušava stvarne telefonske pozive roditelja, čita njihova pisma i nazire prve zlokobne znakove njegove bolesti. Slijede bolnički dani, a igra tada postaje stvarno teška. Kao otac trogodišnje djevojčice ni sam je nisam uspio završiti iz prvog pokušaja. Igrač, naime, zajedno s ocem ziba bebu, sluša je dok plače od bolova, tumara bolničkim hodnicima, otvara i čita stvarna oproštajna pisma drugih roditelja. I svako novo gore je od prijašnjeg.
Scene se nižu: promatramo igru Joela i terapeutskog psa koji mu drijema u krilu i razgledavamo raznobojne otiske njegovih ručica i nožica na zidovima. Njihova različita veličina otkriva nam da je u bolnici jako dugo.
Igra nije za svakoga
Čitamo stvarne dnevničke zapise roditelja ( Amy i Ryan Green igri su posudili svoje glasove), a u njima se naizmjence tješe, optužuju, svađaju, mole, odustaju, nalaze ponovnu nadu pa ponovno odustaju. Međutim stvarni užas dolazi noću, kad igrač svjedoči kako Joel neutješno plače, umire od žeđi, halapljivo pije, samo da bi odmah sve povratio, a takve mučne scene ispresijecane su sa simboličkima u kojima obitelj pluta beskrajnim morem, a oko njih u valovima razasute su boce pune stvarnih pisama, stvarnih roditelja.
Foto: Numinous Games
Sam Zmaj, kao savršena metafora za rak, stalno je prisutan, u sjenama na pučini, vreba u kutovima prozora dok liječnici Greenovima govore da je svemu kraj, riga vatru dok proganja mališana koji nebom leti s balonima u ruci.
Tko je Bog, pita se Joel tijekom čitave radnje, što je to bol, koja je riječ za nadu? Ovo doista nije igra za svakoga. U stvarnom životu Ryan i Amy praktični su katolici koji su privremeno ozdravljenje sina vidjeli kao čudo, samo da bi se ponovno razočarali i propitkivali smisao postojanja. Osim što je zbog kemoterapije izgubio dar govora, steroidi kojima su ga punili izazivali su u njemu agresivne ispade, a kako mu je tumor pritiskao očni živac, desno oko izvrnulo mu se prema unutra. Igrač proživi većinu ovih užasa, kao onaj kad dječak od boli udara glavom u kinderbet, a otac ne zna kako mu pomoći.
Metafizička vježba
“U tim trenucima potpunog očaja razmišljao sam kako je život sličan videoigri. Pokušavaš sve moguće da dijete prestane plakati, to shvatiš kao misiju. Zibaš ga, nosiš, šapućeš mu, izvršavaš zadatke. Te noći podsjećale su me na pokvarenu videoigru u kojoj ne možeš pobijediti”, objašnjava Ryan Green kako je stvarao igru. Do trenutka kad je objavljenja na konzoli Ouya i verziji za PC i Mac (stoji oko 15 dolara) o njoj i teškoj sudbini Joela Greena koja ju je nadahnula pisali su svi veliki svjetski mediji, a snimljen je i hvaljeni dokumentarni film.
That Dragon, Cancer proglašen je remek-djelom, metafizičkom vježbom uma koja videoigre izdiže iz bezumne zabave i postaje alat za propitkivanje svemira i besmrtnosti.
Foto: Privatna arhiva
Na kraju dječak plovi sam u barci, dolazi do otoka i sjeda na livadu.
“Sjećam te se”, obraća se direktno igraču.“Drago mi je da si i ti uspio doći. Ovdje je prekrasno”, kaže i grleno se nasmije, pa se krenu nizati potresne fotografije stvarnog Joela Greena dok je prolazio kemoterapiju. Odjavna je to špica koja će svakog tko ju je vidio dugo proganjati.