'Rus u mjesec dana zaradi koliko moji u karijeri... Možemo do finala, to bi bila priča! '

ZAGREB - Za jednim stolom lobbyja hotela s pet zvjezdica sjedi dojučerašnji ministar zdravstva, malo dalje njegov (bivši) kolega Domagoj Milošević, a svita novinara čeka nekog sasvim trećeg... HDZ kao ni njegovi kandidati za šefa stranke (koji se, uzgred rečeno, nisu ni pozdravili) ionako više nisu u modi. Čekao se Mato Stanković. Trenutno najpopularniji izbornik u Hrvatskoj uletio je u Westin s mobitelom na uhu. Čuli smo kako nekom s druge strane odgovara:

- Dragi, da sam u Splitu riješio bih ti to zatvorenih očiju. Prvi put smo u Areni, shvati...

Naravno, traži se karta više za Rusiju, najveću utakmicu u karijeri izbornika futsal reprezentacije.

- Mobitel tri puta dnevno moram puniti. Evo, sada znam kako je Slavenu Biliću. Pa nakon Ukrajine dobio sam 360 poruka - otkriva Stanković. I dodaje, na svaku poruku je i - odgovorio.

- Znaš, mali smo sport i nismo navikli biti u žiži javnosti. Moraš biti velik u svakom trenutku i zahvaliti se na potpori - kao da se pravda. Taman negdje u tom trenutku ulazi Darijo Marinović, najbolji igrač Hrvatske. Stigao je ravno s terapije.

- Gledaj ga. Već sada može birati klub u kojem hoće igrati - otelo se izborniku.

Ipak, nastup protiv Rusije je upitan.

- Muče ga leđa. Ne znam hoće li igrati - pojasnio je i s upitnom gestom pogledao Dubrovčanina koji je svojim minijaturama zaludio Hrvatsku. Dobio je nemoćno slijeganje ramenima.

Iako Stanković ima dosta utakmica u nogama, priznaje da u njemu svake sekunde raste respekt prema zagrebačkoj Areni.

- U Splitu su govorili da smo jedina ralica u gradu. Samo zbog nas su ljudi izlazili na ulice. Evo, moji iz Čilipa su stigli u dva autobusa, iako imamo 800 stanovnika. Valjda će i u Zagrebu biti slično.

Netko je krenuo s usporedbama Rusije i Hrvatske. Kada bi se povukle paralele s velikim nogometom, bio bi to sudar Argentine i Belgije.

- Dobri su. Prije mjesec dana s njima smo igrali u Novigradu 1-1, a bila je to naša najbolja utakmica u posljednjih godinu i pol dana. Imaju najbolju i najplaćeniju ligu na svijetu. Pa jedan njihov igrač u mjesec dana zaradi koliko ovi moji ne mogu cijeli život ako ostanu u Hrvatskoj - bez dlake na jeziku će ovaj izbornik.

U tom je tonu, bez rukavica, nastavio i o Ukrajini.

- Rekao sam dečkima u svlačionici da im dajem da sami odluče hoće li im dati ruke ili ne. Htjeli smo na našim zastavicama napisati na ukrajinskom jeziku “Kakvi ste vi to sportaši?”, ali smo na kraju odustali.

Odustali su na nagovor Borisa Durlena, baš kao što ih je šef HR futsala odgovorio od namjere da se u Azerbajdžanu cijela reprezentacija Hrvatske spusti na parket i sjedne na pod u znak protesta protiv namještanja utakmice.

- I sad bih ja tom Lisenčuku trebao dati ruku? Zašto? Ej, pa čovjek mi je uzeo SP.

Neki će reći da je u pitanju teorija zavjere, no u Splitu je jedan Ukrajinac priznao kako je sve to bila namještaljka.

- Pavlenko je išao na dopinšku kontrolu i ostao zadnji. Na kraju se rasplakao zbog svega što su prošli. Priznao je da su dobili novac. Razočarao se u svog izbornika i rekao da će odustati od futsala - opisuje Stanković koji tvrdi kako nema što izgubiti protiv Rusije.

- A možemo puno dobiti. Uz punu Arenu i ozbiljan pristup možemo do finala! E to bi bila priča...