Medveščakovi ledeni dečki hrvatskih korijena oduševljeni Zagrebom

Objavljeno: 29.10.2009

Kanađani John Hečimović, Joel Prpic, Mike Prpich i Jadran Beljo, Amerikanac Andy Sertich te Michael Novak, koji se rodio u Zagrebu, ali je odrastao u Kneževini Lihtenštajn, za Medveščak su zaigrali prvenstveno zbog hrvatskih korijena. U glavnom gradu Hrvatske su gotovo tri mjeseca, a već sada se osjećaju kao da su tu i odrasli.
- Grad je super. Ljudi su odlični, igrači, stan u kojem živim... Ne može biti bolje - reći će John Hečimović, koji ima dosta rodbine u Zagrebu i Zaprešiću te većinu slobodnog vremena provodi s njima i zaručnicom.

- Često odemo na kavu i večeru s prijateljima. Uvijek se nešto nađe. Bratića i sestričnu upoznao sam prije četiri godine. Drago mi je što sad s njima mogu provoditi puno više vremena.

Mike Prpich, koji je posljednje dvije sezone igrao za Cardiff Devilse, najviše je oduševljen vremenom.
- Zapravo, jedna od najboljih stvari ovdje je vrijeme. Ovog ljeta na Otoku sunce sam vidio možda dvaput. Stalno kiši. Ali što se ljudi tiče, nema neke razlike. Sviđa mi se i grad, iako ga još nisam potpuno upoznao. Oduševljen sam dvoranom, atmosferom u njoj i navijačima. Dvorana je na svakoj utakmici puna, ne mogu opisati riječima osjećaj kad igraš pred takvom publikom.

Medveščakovoj 19-ici u ponedjeljak navečer pridružuju se cura i kćerkica koja još nema  dva mjeseca.
- Jedva čekam da dođu, da s njima istražim grad te gledam kako mi kći raste. Za sada samo treniram, spavam, jedem i igram video-igrice.

Priča o izgubljenom Andyju Sertichu već je svima znana. Naime, Andy se izgubio već prvih dana, ali, na sreću, naišao je na policajce, koji su zatim zvali klub.
- Sada imam ugrađen GPS u autu tako da se više ne mogu izgubiti - sa smiješkom će branič Medveščaka, koji još uvijek putem interneta istražuje tko mu je rodbina i gdje se nalazi, a tijekom ljeta će napraviti malu turu upoznavanja.

Loše parkiranje
Nezgodne situacije nisu zaobišle ni Mikea.
- Bilo ih je, ali sve su simpatične. Na primjer, jednom sam parkirao auto ispred nečijeg prozora. Iako sam bio udaljen nekoliko metara, očito je auto spriječio da sunčeve zrake dopru u gospodinovu sobu. Otvorio je prozor i počeo pričati na hrvatskom. Pokušao sam mu objasniti da ne razumijem hrvatski te da govorim engleski, da bi on nastavio objašnjavati kako on nije Englez, nego Hrvat.

Prvi krug EBEL-a je završio. Upoznali ste se sa svim momčadima. Kako vam se čine?
- Liga je jaka, momčadi su odlične. Salzburg, Vienna i Klagenfurt svake su godine najjači, pa već od početka znaš koje će se momčadi boriti za prvo mjesto. Linz, Graz i Villach ove su sezone puno bolji nego proteklih. Mislim da i mi pripadamo tu negdje, jedino što smo prvu godinu zajedno, dok su ostali nekih četiri-pet. Alba Volan i mi borit ćemo se za sedmo mjesto - prokomentirao je John, a Mike, koji je tijekom karijere izgubio tri zuba, nadovezao se:
- EBEL je puno jača liga od EIHL-a. Britanska je fizički puno zahtjevnija. Samo u jednoj utakmici znaju biti po tri tučnjave na ledu.

Nešto slično kao utakmica s Klagenfurtom u Klagenfurtu?
- To je bilo zanimljivo. Malo sam upao u nevolju - našalio se Mike.

U Zagrebu je bila drukčija priča. Šezdeset minuta je proteklo bez šakačkih obračuna.
- Da, ali sezona je duga.

Možda već ovaj tjedan kada aktualni prvak ponovo dolazi u zagrebačku Ledenu dvoranu?
- Možda, ha-ha.

Lički div Joel Prpic jedini je naš Kanađanin koji je igrao u NHL-u (18 utakmica). U Zagrebu je sa suprugom i dvije kćeri, a oduvijek je želio posjetiti zemlju odakle potječe. Krajem ljeta želja mu se ispunila.
- Brat Jadrana Belje dosta mi je pričao o Hrvatskoj. Znao sam da ću jednog dana doći. Ugovor s Medveščakom bila je izvrsna prilika.

Kako Joel provodi vrijeme između treninga i utakmica?
- Nemam baš previše slobodnog vremena budući da imam dvije kćerke. Najviše sam s njima i sa suprugom. Često se družimo s Alanom Letangom, koji ima sina i kćer.

Znam doći do Trga
Jadran Beljo, koji je iz Kanade u Hrvatsku stigao prije četiri tjedna, još se nije priviknuo na  Zagreb, posebno ne na tramvaje.
- U Kanadi sam imao auto. Prva vožnja tramvajem je bila kratka, ali za prvi put nije prošla loše. Već se pomalo snalazim. Znam doći do Trga, a stanujem blizu sam Domu sportova, tako da nema straha da ću se izgubiti - reći će Kanađanin, koji još uvijek nije zaigrao u EBEL-u jer čeka da se oslobode bodovi, na tečnom hrvatskom.

Za razliku od ostalih, Michael Novak najmanje se morao privikavati na novu sredinu.
- Sva mi je familija ovdje, tako da mi privikavanje nije bilo problem. S curom često idem u  trgovačke centre, šetnje... - kratko će Hrvat koji od prvog kola nastupa u EBEL-u.

Broj preporuka: 0

FACEBOOK KOMENTARI

Fotogalerije

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen