Kazalište Kerempuh 15. ožujka premijerno će izvesti “Svećenikovu djecu”, tekst Mate Matišića , prema kojem je nastao i istoimeni filmski hit redatelja Vinka Brešana, koji je u kinima pogledalo više od 150 tisuća ljudi. Predstavu u kojoj je središnji lik svećenik koji buši kondome režira Mario Kovač, a igraju Željko Königsknecht, Edo Vujić, Branka Trlin, Velimir Čokljat, Ivan Đuričić i Anita Matić Delić. O razlozima i okolnostima postavljanja Matišićevog komada koji je praizveden u splitskom HNK 1999. godine, a međuvremenu je izveden u moskovskom Puškin teatru, razgovarali smo s ravnateljem Kerempuha Duškom Ljuštinom.
Kada ste odlučili da Kerempuh igra “Svećenikovu djecu”?
- Krajem 2012. godine. Kako je naš omiljeni kućni autor Ante Tomić, čija dva komada trenutno igramo - “Čudo u Poskokovoj Dragi” i “Cabaret Chishche Lishche”, gdje su pjevani Krležini a govoreni Tomićevi tekstovi - poslao kazalištu samo polovicu komada “Veličanstveni Poskokovi” koji smo htjeli praizvesti ove sezone, izabrali smo Matišića da igra umjesto Tomića. Naravno, Antu i dalje stalno nagovaramo, borimo se s njim i nadamo se da će ipak dovršti svoj tekst. Za razliku od većine hrvatskih tekstova koje igramo ili planiramo igrati, koji su netom napisani ili su tek u nastajanju, “Svećenikova djeca” napisana su 1997. godine. Unatoč tome što je riječ o 16 godina starom tekstu, on je dobrodošao na repertoar jer korespondira s najaktualnijim temama u zemlji kao što je zdravstveni odgoj u školama. To će biti drugi put da igramo Matu: nekada smo igrali tekst “Cico i Marinko” koji smo mi nazvali “Hrvatski emigranti” i s kojim smo proputovali cijelu Europu, a u kojem su briljirali na žalost pokojni Ljubomir Kapor i Ivica Vidović. Mate Matišić je dragulj hrvatske kulture, pisac koji fantastično svira, umjetnik velikog kalibra i prava je šteta što nije djelovao u Krležino vrijeme.
Tuđman i Kerempuh
Je li odluka da izvedete “Svećenikovu djecu” reakcija na zabranu Gavellina plakata za predstavu “Fine mrtve djevojke”?
- Nije, naša odluka je donesena prije afere plakat.
Bojite li se da ćete imati sličnih problema?
- Ne. Problemi te vrste su sastavni dio posla Satiričkog kazališta Kerempuh. Kerempuh je na redovnoj konferenciji pokojnog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bio proglašen kazalištem koje predstavom “Dobro došli u Plavi pakao” destabilizira državu. Mi nakon toga nismo skinuli predstavu, odigrali smo je 89 puta. Mogli smo je i dulje igrati da glumica Mila Elegović nije otišla na pjevačko usavršavanje u Beč. Naravno, sjećamo se i vremena u kojem su pitanje plakata regulirali sekretarijati po tiskarama. Tako je za plakat Kunderine “Šale” tiskara naprosto bila javila da ga - nema.
Da ste vi direktor Gavelle, ne biste dozvolili zabranu plakata?
- Ja nisam šef Gavelle. To se Kerempuhu ne može dogoditi.
Mislite zato što je Papa u međuvremenu dao ostavku?
- Papa je sjajno radio svoj posao, dao je ostavku. Na žalost, kod nas dugo godina nitko ni na što ne daje ostavke. Skoro da patimo od sindroma Živke Popović iz “Gospođe ministarke”.
Vaš plakat sa starinskom pletenom odjećom za dijete sugerira da problem svećenika i djece nije od jučer.
- Da, problem je prisutan od 11. stoljeća. I Crkva mora shvatiti da se i njoj nešto može poručiti visokim umjetničkim jezikom.
Je li uspjeh filma “Svećenikova djeca” garancija da će i interes za predstavu biti velik ili je taj uspjeh možda uteg u smislu da će publika predstavu uspoređivati s filmskim hitom?
- U kazalištu nema garancija, ono nije tvornica automobila da vam jamči da se nešto neće pokvariti. Nama film samo koristiti: tema o kojoj se govori je brendirana, zbog čega mi moramo uložiti mali trud da kazališnu publiku upoznamo s projektom. Ja znam da će na kraju opet netko zaključiti “lako Kerempuhu, oni su komercijalno kazalište”. A da sad “Svećenikovu djecu” igra neki HNK, nitko tu rečenicu ne bi ni spomenuo. Naravno da, i s obzirom na film, predstava mora ići za tim da bude odlična. Redatelj Mario Kovač ozbiljno radi. Prvi put je u Kerempuhu i stalo mu je da i dogodine dobije posao.
Posjećenost teatra
Dakle, smeta vam kad vas direktori dramskih kazališta prozivaju da ste rasprodani zato što imate komercijalni repertoar...
- U 2012. u nas je iskorišteno 99 tisuća 639 karata. Imamo oko 30 posto vlastitih prihoda. Kad za Balenovićeve “Metastaze” prodamo 75 tisuća karata, onda ljudi kažu "vi ste komercijalno kazalište". Kad neko drugo kazalište postavi “Metastaze”, ne dogura do više od 35 izvedbi i onda viče da je umjetničko kazalište. I onda na Marulovim danima pobijede naše “Metastaze”. Najbolji “Hamlet” je najkomercijalniji. Najbolji “Kralj Lear” je najkomercijalniji. Mi doista nismo, kao HNK ili Gavella, osnovani da bi čovjek kod nas nakon posla gledao predstavu koja traje tri sata. Mi jesmo osnovani da na neki način i zabavimo ljude, ali vodeći se ipak visokim umjetničkim kriterijima.
U Kerempuhu ste ravnatelj od 1982. godine i nedavno ste opet dobili mandat za iduće četiri godine. Međutim, ministrica kulture negoduje što ste izabrani jer vam je do vremena u kojem ispunjavate uvjete za penziju ostalo samo godinu dana. Kako to komentirate?
- Sa simpatijama. Još bi mi bilo puno simpatičnije da su te primjedbe dobronamjerne. Jednim dijelom sam kriv i ja. Da nisam predsjednik Kazališnog vijeća HNK, bio bih i mlađi i ljepši i pametniji... Međutim jesam, pa moram nositi taj biljeg. Ministrica zapravo kaže da sam već trebao biti u mirovinu, što nije točno. Paralelno, ovih dana je postavljen direktor Galerije Forum koji je od mene mlađi godinu i pol, a ministrica ga spominje kao veliko kadrovsko rješenje. Nisam, uostalom, primijetio ni da je gospodin Velimir Visković, koji se natječe za intendanta zagrebačkog HNK, u cvijetu mladosti.
On ulazi u 63. godinu. Donose li te dvije godinu tu vječnu starost? Bojim se da ne. Članak 104. Zakona o radu kaže: radnik odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti, ukoliko se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore. Poslodavac i ja smo se dogovorili. Također, ministrica mi prigovara da nisam nikog odgojio da nakon mene vodi kazalište. Nije točno: u ovoj firmi postoji deset ljudi koji su uz mene učili i koji je mogu sutra voditi.
Natječaj za HNK
Ovo vam je zadnji mandat i više se nećete prijavljivati na natječaje?
- Vjerojatno ne. Predložit ću zakon da direktori državnih i gradskih firmi za njihovo poslovanje odgovaraju vlastitom imovinom. Ako naprave gubitak, neka prodaju kuću ili neka ne budu direktori. Nitko nema pravo na račun sirotinje stvarati gubitke.
I zagrebački HNK je 2011. završio s dugom od otprilike pola milijuna kuna.
- Riječ je o novcu koji Grad Zagreb nije na vrijeme uplatio na račun HNK... Ja bih ovu temu preskočio dok se ne održi sjednica Kazališnog vijeća HNK sazvana isključivo na temu izvještaja o nadzoru poslovanja koje je obavilo Ministarstvo financija.
Budući da je nakon četvrtog propalog natječaja za intendanata HNK došlo do nekih ostavki u Kazališnom vijeću HNK, te je time kazalište, što se tiče regula oko raspisivanja natječaja, upalo u situaciju koju Zakon nije predvidio, kada će i po kojem kriteriju Kazališno vijeće raspisati novi natječaj za intendanta HNK?
- Zakon kaže da intendanta imenuje Vlada na prijedlog gradonačelnika i ministrice kulture, po prethodno pribavljenom mišljenju Kazališnog vijeća. Mišljenje Vijeća nikoga pri tome ne obavezuje. Iako Kazališno vijeće ima minornu ulogu u kadroviranju, i samo je ukras demokracije, svi su tekstovi napisani po sistemu: “Ljuština ne da, Ljuština da...” Kazališno vijeće raspisat će novi natječaj za intendanta onog časa kada to Vlada RH, ministrica kulture ili gradonačelnik Zagreba zatraži.