MISTERIJ OSTAVŠTINE BRAĆE NEUGEBAUER

Prava istina o sudbini ove vrijedne kolekcije vjerojatno nikada neće biti ispričana

Pomalo je neobično sjesti za stol s rock-legendom, a govoriti o nekoj drugoj temi. Baš to se dogodilo novinaru s pionirom rocka Walterom Nenom Neugebauerom. Razlog: njegovo podrijetlo, odnosno otac Norbert, koji je zajedno s bratom Walterom, ikona ne samo stripa, već ništa manje crtanog filma, kajkavske popevke itd., jednom riječi popularne kulture.

U povodu izložbe koja se u srijedu navečer otvara u Klovićevim dvorima - “Walter Neugebauer retrospektiva”, čiji je tvorac Frano Dulibić s ekipom suradnika - rocker Neugebauer odlučio je javno podijeliti svoja razočaranja i strahove. “Boli” ga, zapravo, potiskivanje oca Norberta u sjenu brata Waltera, odnosno razbijanje bratskog tandema s jedne strane, ali i gubitak očeve ostavštine, što se dogodilo zbog nesređenih obiteljskih odnosa, s druge strane.

Nerazdvojni par

U memoriji ljubitelja stripa Walter i Norbert Neugebauer predstavljaju jedinstvenu cjelinu, nerazdvojni par. Napokon, i u predgovoru kataloga skorašnje izložbe ugledni povjesničar umjetnosti Dulibić podsjeća na 1935. godinu, koja je bila “porođajna” za hrvatski strip. Tada je Maurović u Oku objavio “Vjerenicu mača”, “prvi pravi strip hrvatskih autora”. Još iste godine, u istom listu Walter Neugebauer objavljuje strip “Nasredinove pustolovine”, “sa scenarijem brata Norberta”. Tako su sva trojica krenula prema panteonu bivše i aktualne popularne kulture.

- Kad se čovjek u životu bavi umjetnošću 50 godina, jer ja smatram da je rock-and-roll jedina klasika zabavne glazbe, koji je doživio sve, uspone i padove, neimaštinu i stotine tisuća maraka u džepu, onda ga još i više šokira činjenica da, zapravo, jednu karijeru, i bolje rečeno jedan kult, kult braće Neugebauer, da se to sada ide razbijati i to od najbližih, od familije - dočekao me Walter Neugebauer.

Krenimo s izložbom, ako se slažete.

- Kad sam doznao da se tu radi samo o stricu Walteru, ili Vatiki, onda sam se, naravno, upitao: što se tu događa? Smatram da su njih dvojica bili nerazdvojni, oni su stasali i rasli zajedno. Konačno, ako idemo na sam kraj, a ne volim o krajevima, oni su umrli u roku tri tjedna. Moj tata je umro 9. svibnja 1992. a stric 30., što samo govori o tome da je šok za moga strica bio izuzetno velik, kad je shvatio da njegovog brata više nema.

Kad ste uopće doznali da se sprema izložba?

- Prije nekoliko mjeseci, kada je preminuo moj bratić, Walterov sin Robert Neugebauer. Shvatio sam da je moj otac s ovom izložbom izigran, da je to napravljeno onak kak nije smjelo bit. Jer, neki mi još i dan danas dolaze na čagu i pričaju kak su cijelu noć bili vani i čekali kad bu se pojavil Plavi vjesnik, da bi mogli vidjeti kaj se ponovno događa s Bimbom Hanzekom. Oni te stihove znaju napamet. Nemojmo zaboraviti da je moj stari napravio prvu dječju operetu “Pekarev Miško” s Milanom Asićem, gdje je stric Walter radio kulise i glumio. Oni su zbiljam bili povezani cijeli život.

Bili su i ostali kreativni par, barem u memoriji nas starijih.

- Zato to ne mogu shvatiti, čak sam potegao pitanje na jednom sastanku. Tražio sam da se to zove izložba braće Neugebauer, gdje nisam naišao na odobravanje. Moja sestrična je rekla da će ukinuti izložbu, da to uopće ne dolazi u obzir. Svejedno, hvala ljudima koji su pokrenuli tu izložbu. U neku ruku smatram da je ostavština braće Neugebauer bila zapostavljena i zaboravljena, i treba se na ovaj ili onaj način to vratit. Sama povijest će pokazati, sama činjenica će pokazati, a mislim da ću biti u pravu, da će ljudi govoriti o izložbi kao o izložbi braće Neugebauer. I da će mnogi ljudi koji znaju pravu istinu i sami komentirati i dati o njoj svoje mišljenje.

Jeste li vi pridonijeli izložbi artefaktima iz obiteljske ostavštine?

- Donio sam neke notne zapise, knjižicu “Zaustavljeni časi”, u kojoj su kajkavske popevke, i plakat za prvi mjuzikl, donio sam fotografije... Na primjer, fotografiju s vjenčanja mojih roditelja, gdje je Walter bio jedan od kumova, a Milan Asić drugi kum. Još je mnogo toga u Offenbachu, kod moga brata. I sada ću to dovesti iz Njemačke tijekom sljedećih mjeseci, jer bih želio s time i nekim drugim materijalom potkrijepiti to o čemu pričam.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 08:03