Bila je nedjelja, 21. veljače 1982. godine. Maksimir, gledatelja 60 tisuća, Maksimir pun k”o šipak. Dinamo - Crvena zvezda. Na današnji dan obilježava se 35 godina od te utakmice i velike modre pobjede od 3:0.
Jučer smo o tom velikom trijumfu koji je kao zaustavljena slika ostao u sjećanju svih Dinamovih poklonika razgovarali s Markom Mlinarićem, jednim od aktera toga, možemo slobodno kazati, povijesnog događaja. Kad smo mu spomenuli tu utakmicu, na lice mu se navukao osmijeh.
- Je l’ se sjećate, vi biste mogli, dovoljno ste stari... Tada je vladala velika euforija, baš na utakmici sa Zvezdom kulminirala je na najvišoj razini. Euforija je vladala u klubu i među našim navijačima. Ne šalim se, da smo mogli igrati na brazilskoj Maracani pred 200 tisuća gledatelja, sve bi bilo puno. Ma, kad se sad sjetim te utakmice, prođu me trnci - s oduševljenjem nam je pričao Mlinka o događaju od prije 35 godina.
Ćirina predstava
Naravno da znate tko je bio trener, “bijeli šal” Miroslav Blažević koji je kasnije dobio nadimak “trener svih trenera”.
- Kakvu je samo predstavu odigrao Ćiro prije utakmice. Majstorski, kako on to samo zna. Ćiro nije nikada imao duge sastanke s igračima, ali taj je bio najkraći u njegovoj karijeri. Nikad to ne mogu zaboraviti. Ušao je u svlačionicu i prvo bez riječi uvoda izdiktirao sastav: “Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić, Bošnjak, Zajec, Hohnjec, Milnarić, Kranjčar, Deverić, Cerin!” Onda je rekao: “Sinovi moji, ovdje u Maksimiru je 60 tisuća Hrvata, radio prijenos slušaju Hrvati u Australiji i cijelom svijetu. Svi čekaju našu pobjedu. Ne želim vas vidjeti ako ne pobijedite”. Onda je stao pred Velimira Zajeca i rekao mu u lice: “Zajec, povedi momčad, sad izvolite van, zanima me samo pobjeda!” Dugo sam igrao nogomet, ali nikad u karijeri niti jedan trener nije imao takav govor prije utakmice. Kad smo izašli pred puni Maksimir, kao da nas je netko pustio s lanca, nakon 30 minuta bilo je 3:0 za nas! Drugo poluvrijeme nismo trebali ni igrati, sve smo odradili “laganini” - prisjeća se Mlinarić.
Hrvatsko proljeće
Podigao je glas kad smo ga pitali o ludnici koja je vladala na tribinama.
- To je bilo drugo Hrvatsko proljeće, prvo pravo nakon 1971. godine!
Htio je još nešto kazati, o svom suigraču, današnjem glavnom skautu plavog kluba.
- Uvijek se govori o strijelcima na toj utakmici, ali moram vam kazati da je kod 0:0 i 1:0 za nas briljirao Majo Vlak. Skinuo je “zicere”, koliko se sjećam, dva Šestiću i jedan Pižonu Petroviću.
Bila je to zapravo utakmica koja je Dinamo trasirala put prema naslovu prvaka.
- Nakon te utakmice i veličanstvene pobjede, sve nam je bilo jasno,shvatili smo da možemo do naslova, da će Zagreb dobiti prvaka Jugoslavije nakon 24 godine. Više nas nitko nije mogao zaustaviti, nakon tjedan dana u Splitu smo pobijedili Hajduk s 2:1 i nezadrživo krenuli u juriš. Nitko nam više nije mogao ništa, shvatili su to i navijači, cijeli narod, tada smo na ulice mogli izvesti cijeli Zagreb!
Slavlje u magli
Mlinarić je na toj utakmici asistirao Zlatku Kranjčaru za jedan od njegovih najljepših golova, Cico je zabio tzv. lastavicom.
- Zamijenio sam mjesto s Deverićem, stigao sam do korner-crte te ubacio povratnu loptu na visinu peterca. Cico se izvio prema natrag, trznuo glavom, lopta je završila iz leđa Dike Stojanovića. Kranjčaru se navodno vrat iskrenuo nakon tog gola, ha-ha...
Nakon velike pobjede, Modri su slavili u svom tadašnjem okupljalištu, “Karaki”, poznatom zagrebačkom restoranu.
- Vidite, sjećam se svakog detalja s te utakmice, ali se bogme ne sjećam slavlja u “Karaki”, ha-ha...