Vatrene je u Tallinnu dočekalo osam Celzijevih stupnjeva, ali britak vjetar koji udara u kosti, osjećaj je kao da se temperatura kreće oko nule. Masni oblaci pokrili su pokušaj sunca da barem na čas za ozbiljno prevlada. Uspjeh mu je bio tek proviriti na koju sekundu.
U nedjeljno poslijepodne ulice su bile puste, čak i u starom dijelu grada, gdje bi se tu i tamo zatekla skupinica turista. Tallinn ima oko 430 tisuća stanovnika, na obali Finskog zaljeva, morem svega 80 kilometara od Helsinkija.
Estonce nogomet “ne pere“.
- Iz Hrvatske ste? Igramo s vama utakmicu u utorak? Šteta, a baš sam jučer vidio da nismo izgubili pa sam pomislio - eto jedan mjesec u kojem nismo poraženi. Sada ne vjerujem da ćemo izdržati do kraja mjeseca s tim skorom.
Trening hrvatske nogometne reprezentacije
Tako nas je dočekao mlađahni taksist Denis, ruskog prezimena, poprilično vrckav. Zapravo, najtočnije, uhvatili smo ga dok igra igricu na mobitelu čekajući kad će nekog prevesti. Reklo bi se, voli što vole svi mladi…
Skroman interes
Estonija je baltička zemlja, ali ovdje je utjecaj Rusije golem. Mnogo ih je, u prvih sat-dva ništa osim ruskom jezika nismo ni čuli. Samo neka im je mira još sto godina...
Jako nas zanima koliko će biti ljudi u utorak na A Le Coq Areni. Možda ih bod s Cipra barem malo ponese. Mediji nogomet prate, ali baš koliko narod zanima. S mjerom.
Ante Čačić je hrvatske igrače odveo na razgibavanje u dvoranu, koje je trajalo oko pola sata, danas će trenirati na rezervnom igralištu u odnosu na A. Le Coq Areni, pokraj željezničke pruge. Kapetanski vrpci nosit će Ivan Perišić. Estonci su ih toplo dočekali, barem u hotelu, a nakon dobro obavljenog posla s Ukrajinom nije čudno što se igrači i stožernici fino osjećaju. Ako itko išta ne zna, pita Zorislava Srebrića, on je u Tallinnu skoro kao u rodnoj Petrinji. Reprezentaciji će ovo biti peta utakmice od 1994....