“Savićevićev kamp”, kako u žargonu zovu nogometni kompleks Fudbalskog saveza Crne Gore, impresivno je djelo arhitekture, a nama iz Hrvatske još je zanimljivije vidjeti kako su to napravili susjedi dok mi iščekujemo realizaciju projekta Nogometnog centra HNS-a na Sveticama, piše za SN Silvija Glavić, novinarka HNTV-a.
Mala država uz našu najjužniju granicu ima otprilike sedminu stanovništva od ukupne populacije Hrvatske, ali dijelimo istu pasioniranu ljubav, tradiciju i volju za nogomet. Na krilima tog elana Crnogorci su prije šest mjeseci uspjeli dovršiti svoj nogometni kampus u srcu Podgorice.
FSCG inače je svoje djelovanje započeo u stotinjak kvadrata po stjecanju nezavisnosti prije dva desetljeća, pa su se selili u nešto veći prostor u sklopu Gradskog stadiona, da bi na svečanosti 21. svibnja ove godine, u nazočnosti najviših uzvanika iz FIFA-e i UEFA-e, predstavnika desetak nacionalnih saveza, premijera, mnogobrojnih nogometnih djelatnika i ljubitelja “bubamare”, vrata svoje kuće proglasili službeno otvorenima.
Kompleksom dominira Kuća fudbala, administrativno sjedište crnogorske krovne nogometne organizacije, koja je izgrađena posljednja. Jednostavno rečeno, ona je pametna ljepotica u crvenom, atraktivna oku laika, a istodobno zadovoljava sve funkcionalne kriterije. Brojke koje o njoj egzaktno govore respektabilne su: ukupne je površine od čak 3241 kvadratnog metra, raspoređenih na četiri etaže. U podzemnoj garaži je više od 40 parkirnih mjesta, ekonomat s praonicom i ostale nusprostorije. U prizemlje se ulazi kroz recepciju i stiže do press dvorane, dostatne za rad više od 80 novinara odjednom, pa se kroz kafeteriju dolazi u dvoranu za sastanke, a usput se mora zamijetiti kako je sve u interijeru prilagođeno i osobama s invaliditetom. Na prvom katu su uredi za 27 zaposlenika, a na drugome kabineti predsjednika i glavnog tajnika FSCG.
Poslovično gostoljubivi Crnogorci srdačno su nas dočekali i odmah smo pronašli iste nogometne teme: zajednički su nam entuzijazam i isti problemi s infrastrukturom, koje u nedostatku pomoći države, dok iščekujemo značajnija financiranja iz inozemnih izvora poput UEFA-e i FIFA-e, rješavamo sredstvima iz vlastitih budžeta naših nacionalnih nogometnih saveza.
Tako je FSCG svoj trening- kamp - dva terena s prirodnom travom, službenim prostorijama za odigravanje utakmica, svlačionicama i tribinama sa po 1200 mjesta - napravio još 2008., vlastitim sredstvima namaknutima od prodaje TV prava za utakmice A reprezentacije bogatijim suparnicima. Izgradnja Kuće fudbala u neposrednoj blizini nije, kažu, poslovna tajna: u konačnici je s kompletnim opremanjem stajala oko tri milijuna eura i zadovoljit će njihove potrebe u sljedećih 20-ak godina. Najveća amortizacija sredstava vidljiva je svakodnevno, kroz treninge i utakmice momčadi od seniora do dječjih uzrasta, čime je ovaj kampus postao centrom nogometnih zbivanja u Crnoj Gori.
Slovenci svoj imaju na Brdu kod Kranja, u Zenici je bosanskohercegovački, Srbi ga imaju u Staroj Pazovi, a Makedonci na periferiji Skoplja. Međutim, crnogorski u Podgorici najkompletniji je za cjelokupno djelovanje jednog nacionalnog nogometnog saveza na ovim prostorima.
Moderno sjedište FSCG-a nosi potpis domaćeg Studija K, na čelu s arhitektom Draganom Komatinom. Umijeće i sluh projektanata za želje čelnih ljudi Saveza koji su proputovali svijet i točno znali što hoće, urodili su realizacijom prvenstveno funkcionalnog objekta profinjene estetike, na koji Crnogorci mogu biti ponosni. Rasadnik su talenata i skauti ih obilaze svakodnevno, sa svojim kampovima mladeži redoviti su im gosti veliki europski klubovi poput Real Madrida i Barcelone, pa je nadalje na prvom mjestu liste želja za budućnost FSCG-a na čelu s Dejanom Savićevićem odlazak na neko veliko svjetsko natjecanje.
15 godina predsjednik
Karijera predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore ostvarenje je sna svakog nogometaša. Poznat je pod nadimkom Il Genio tijekom igračke karijere koja je krenula od domaće Budućnosti, a nastavila se preko Crvene zvezde, Milana, bečkog Rapida i paralelno reprezentacije, a tvrde kako je genijalac i danas, kao prvi čovjek nogometne organizacije s kojom čini čuda, poput sportskog kampusa u jednoj maloj državi. Novopečeni je djed, ali živi i u poslu razmišlja jednako britko kao u vrijeme kada je bio savršen napadač.
- Prije 15 godina preuzeo sam funkciju predsjednika FSCG-a, dakle, prvih pet još u zajednici sa Srbijom. Srećom, imali smo razumijevanja više nego politička scena i dobru suradnju, pa smo se razišli na lijep način. I dan-danas smo u prijateljskim odnosima, kao i s ostalim savezima iz bivše Jugoslavije, vidimo se na sastancima FIFA-e, UEFA-e i drugdje. Došlo je osamostaljenje i krenuli smo s našom reprezentacijom, Sokolima, te istovremeno započeli poboljšanje infrastrukture jer nakon što smo prije imali jednoga do dva prvoligaša, sada je trebalo osigurati uvjete za igranje vlastite lige. Smatram kako je najvažnije bilo što prije napraviti nogometni kamp jer smo imali, kao i danas, vrhunske reprezentativce koji igraju vani i žalili su nam se na neadekvatne uvjete. Možda smo mogli i više, ali kad čujem komentare ljudi koji dolaze iz regije, a u svojim savezima nemaju ovakvo što, zadovoljan sam - obrazlaže Savićević svoje poslovne vizije i prisjeća se prošlih dana, pa prelazi na planove. Još uvijek se nada odlasku na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018.
- Krenuli smo dobro u kvalifikacijama, nakon remija u Rumunjskoj pobijedili smo Kazahstan i Dansku, da bismo doživjeli šok zbog poraza u Armeniji jer vodili smo na poluvremenu s 0:2, u nastavku nismo iskoristili nekoliko stopostotnih šansi Jovetića i ekipe, a njih je pomazila sreća u sudačkoj nadoknadi. Da smo pobijedili, sigurno bismo imali baraž. Ovako je Poljska favorit u našoj skupini, a nama ostaje prilika u borbi za drugo mjesto, najvjerojatnije s Dancima jer Rumunji su napravili dosta kiksova - prepričava, još uvijek vidno utučen zbog armenske epizode.
Vraćamo se domaćem nogometu i već dulje vrijeme aktualnoj ideji regionalne lige.
- Kvaliteta crnogorske lige je kao i u okruženju, ni bolja, a ni gora. Svi smo mi hendikepirani odlaskom mladih, talentiranih igrača u bogatije klubove. Naši odlaze u Srbiju i Hrvatsku, pa odatle u Europu. Mi tu ništa ne možemo. Ako bi regionalna liga imala za cilj odlazak u Europsku ligu ili Ligu prvaka, to bi imalo smisla, a bez toga ne bi imala neki veliki efekt.
Samo 650 tisuća
U sadašnjoj konkurenciji Prve crnogorske lige ističe kvalitetu 4-5 crnogorskih klubova koji su, po njemu, u vrhu, sa žaljenjem spomenuvši FK Mogren koji je od osamostaljenja bio perjanica njihova nogometa, ali s procesima za korupciju pao je u treću ligu. Budućnost i Sutjeska standardno su najbolji, hvali Rudar iz Pljevalja kao najtrofejniji u novoj državi, pa Zetu kao prvoga prvaka te aktualnoga, Mladost kao bivši OFK Titograd u kojemu je ponikao. Priznaje da se teško snalaze kad im, kao i u Hrvatskoj, najbolji odlaze u jače lige, ali misli da smo mi tu ipak u boljoj poziciji.
- Osim što prema naših 650 tisuća stanovnika vi imate izbor iz nekoliko milijuna, tu su i pojačanja iz vaše jake dijaspore: sada Rakitić, a bili su Joe Šimunić i braća Kovač koji su uspješno odigrali mnogo utakmica u nacionalnoj selekciji. Srbija je s osam milijuna ljudi u još komotnijoj situaciji. Za poboljšanje kvalitete od iduće ćemo sezone skratiti lige, pa će nam prva i druga imati po deset klubova - otkriva Savićević pozdravljajući procvat nogometnih škola u Podgorici i Nikšiću.
- Promijenio se način života, prije smo se više bavili svim sportovima, po školskim dvoranama, otvorenim terenima i dvorištima. Ja sam igrao nogomet na livadi iza zgrade koju je izgradila željeznica gdje su mi radili roditelji, a malo dalje bio je vojni neboder, pa smo svaki dan igrali protiv tih “oficira” ili “avijatičara” iz blizine. Ondje više ne vidim djecu da se igraju više negoli treniraju jer dobro je da se klinci isprva neopterećeno bave sportom. Iako danas roditelji plaćaju članarinu, to je pravi put za povratak djece na igrališta.
Sadašnji predsjednik UEFA-e Slovenac Čeferin dobio je i njegov glas, ali od njega ne očekuje čuda.
- Samo neka pokuša promijeniti stare navike te sanira sukobe UEFA-e i određenih ljudi iz nekih klubova.
Za kraj, spomenuo se načas najdraže trenutke iz igračke karijere.
- Pamtim razdoblje kad smo bili prvaci Europe s Crvenom zvezdom i Milanom. Sreća prati hrabre, pa je Zvezda kao klub zaslužila titulu europskog prvaka ‘91. Što se tiče Milana, bila je to pobjeda od 4:0 nad Barcelonom u Ateni ‘94. Nanesen je najteži poraz u povijesti jednome od najvećih klubova u svijetu - zaključio je Dejan Savićević.