Domagoj Antolić u Elbasanu je nakon utakmice izgledao slomljeno. Pogled je bio pun tuge, ispadanje od Skënderbeua za njega je bio i veći šok nego za neke njegove suigrače. Možda i najteži neuspjeh dosad u karijeri, najveće razočaranje.
- Bio sam tužan, nisam naviknuo da ne igramo Europu na jesen, a još mi je teže palo što nisam igrao i nisam mogao pomoći momčadi. To me dotuklo. Ali, ne smijemo gledati u prošlost, jer s takvima mislima nećemo daleko. Moramo gledati iz utakmice u utakmicu, pobjeđivati, samo tako možemo ići dalje - govorio je Antolić nakon pobjede nad Lokomotivom, koja je, donekle, vratila “krv u obraze” Dinamovim nogometašima.
Nije lako zažmiriti
Za prolivenim mlijekom nema smisla plakati.
- Velik je neuspjeh to ispadanje u Europi, ne bježimo od toga. Međutim, stvarno nema plakanja, moramo se okrenuti HNL-u i Kupu, osvojiti ih ako želimo dogodine opet igrati Europu. Dobro stojimo u prvenstvu, imamo tri boda više od Hajduka, četiri više od Rijeke, koja će se sigurno više trošiti, jer igra i Europsku ligu. Uza sve to imamo i dobar raspored. No, gledajmo samo sebe, moramo se koncentrirati samo na naše igre i napredak, samo tako može ponovno izaći na pravi put.
Što ćete sad raditi četvrtkom navečer?
- Gledat ćemo nogomet na televiziji! Nisam navikao na jesen bez Europe, dosta nas nije to naviknuo, naučili smo se na dobro. Ali, što je tu je, ne možemo sad iz ove kože.
Kako sami igrači gledaju na komentare poslije utakmice, kako se osjećaju da su dio “blamaže”, “katastrofe”, “sramote”, da su najgori Dinamo u povijesti?
- Naviknuli smo navijače i sami sebe na pobjede i na dugo trajanje u Europi, otuda to razočaranje. To jest neuspjeh, nakon 11 godina ne igramo Europu, ali nije sramota, sramota je ipak preteška riječ.
Što se, zapravo, dogodilo protiv Skënderbeua? Stalno se spominje zaključak da Dinamo nije momčad?
- Nismo momčad? Protiv Rijeke i Hajduka koji su hvaljeni i igraju dobro, mi smo pobijedili. Nadigrali smo i jedne i druge, izgledali smo dobro baš kao momčad. Tako da... U Albaniji smo odigrali loše, gubili duele, ničije lopte, bili smo daleko od lopte i tu smo izgubili izglede za prolaz.
Je li možda za posrtaj kriv kakav strah? Od neuspjeha ili od svega ovoga što se događalo u zadnje vrijeme, između ostaloga i to ranjavanje Zdravka Mamića?
Moje je da odrađujem
- Iako nije lako zažmiriti na te stvari, što god da se dogodilo ne smije nam biti alibi. Mi smo profesionalci i moramo to nadići. Strah nije postojao, ali jest veliki pritisak! Međutim, ne možemo se ni na to vaditi, mi smo naviknuli igrati pod pritiskom. Ne postoji nikakav alibi ni opravdanje.
Što su igrači nakon Elbasana rekli jedni drugima, je li bilo povišenih tonova, “kefanja”?
- Nije bilo “kefanja”, nije bilo ni potrebno. Svi su bili samokritični, svatko je svjestan tko je za što kriv i da smo svi skupa podbacili. Znamo svi da možemo bolje, to najviše i boli, jer smo podbacili baš u ključnoj utakmici sezone.
Ima li šanse da kapetan ipak napusti Maksimir?
- Nikad se ne zna, ali još sam uvijek igrač Dinama. Ako zadnjih dana nešto dođe i svi budemo zadovoljni, onda ću otići. Nema ništa novoga.
A ako ostane? Imali još motiva, hoće li se moći “napaliti” na sezonu u kojoj je HNL jedini događaj?
- Ha, nema tu motiva ili nemotiva. Moje je da odrađujem sve, profesionalno kao i što sam i dosad. Naviknuo sam sve na to, da dajem maksimum, to se sigurno neće promijeniti.
Priznaje Antolić da bi ove sezone i Hajduk mogao biti opasan.
- Igra Hajduk dobro. Ako ostane na okupu, bit će pravi konkurent.
Kakav je odnos s trenerom Marijem Cvitanovićem?
- Profesionalni odnos trenera i igrača, nema tu puno filozofije. On stavlja pred nas zahtjeve, koje mi moramo ispuniti.