Uhvatili smo ga u Izraelu, gledao je utakmicu Maccabi Haifa - Hapoel Tel Aviv (1:0).
- Nogomet tako-tako, ali dobra je atmosfera, dosta je ljudi na utakmici - kazao nam je u uvodu u razgovor Giovanni Rosso, bivši hrvatski reprezentativac kojem je Izrael već 20 godina drugi dom.
Otišao je u Obećanu Zemlju iz Zagreba još 1996. godine, na posudbu, samo šest mjeseci. U Zagrebu je malo igrao, jer je stalno muku mučio s ozljedama. U Izraelu se odmah preporodio, igrao je sve utakmice tog proljeća na posudbi. “Tu je uvijek toplo, sunčano za užitak, a travnjaci su dobri. Što se mene tiče, mogu tu ostati do kraja karijere”, pričao nam je tada Rosso ne znajući koliko ima istine u njegovim riječima. Ostao je u Izraelu punih 13 godina, premda je karijeru završio 2009. godine u Hajduku, kada je morao i na operaciju leđa.
Kako nas je u vrijeme dok je Rosso igrao u Izraelu novinarski put jednom doveo u Izrael, na licu mjesta smo se uvjerili koliko je tamo bio cijenjen i doslovno obožavan. I danas ga drže kao jednog od najvećih stranaca u povijesti lige, dobio je i izraelsko državljanstvo koje oni jako teško daju strancima, a bio je toliko omiljen da je godinama bez problema otvarao sva vrata u Izraelu pa i ona najvećih državnih dužnosnika.
- Tako je i danas - smije se Rosso.
Maccabi podcijenio splitske Bijele
Bio je Rosso na stadionu u Tel Avivu uživo gledajući Hajduk protiv domaćeg Maccabija. Naravno da je kao pravi Splićanin navijao za Hajduk, premda je u Maccabiju igrao dvije sezone. U najavi tog susreta Rosso je bio vrlo oprezan u izjavama, previše je dobro poznavao obje momčadi da bi samo tako Hajduk gurnuo u ulogu favorita.
- Što se dogodilo u prvoj utakmici? Maccabi je podcijenio Hajduk, eto to se dogodilo. Izraelci su pedantno proučili Hajduk, njegove igrače i njegovu igru i u klubu se zaključili da je splitski sastav ipak za koplje slabiji od njihova. Toliko su bili samouvjereni da su već rezervirali let za izvlačenje skupina Europske lige.
Vjerojatno su u poluvremenu već otvarali šampanjac jer Hajduk tih 45 minuta nije postojao na terenu.
- Grozno... Hajduk je bio bez energije, bez vizije, loše je čak i stajao na terenu, pa je Maccabi u svakom ozbiljnijem napadu s lakoćom dolazio u kazneni prostor. Na sreću, Maccabi je zabio samo jedan gol, a Hajduk se u nastavku pojavio s drastično izmijenjenom izdanju i domaćim je igračima trebalo vremena da se srede.
Je li netko od Hajdukovih igrača ipak zapeo za oko domaćim navijačima ili stručnjacima?
- Ljudima oko mene za oko je zapeo samo trener Pušnik. Nisu se oni mogli načuditi načinu na koji je vodio utakmicu, jer Slovenac je svih 90 minuta bio kao na iglama, njegov je temperament bio fascinantan. Teško se i ja mogu sjetiti kada sam posljednji put vidio trenera s takvom energijom.
U kakvom izdanju možemo očekivati Maccabi u uzvratnoj utakmici?
- Neće se Maccabi braniti, u to budite sigurni, nego će igrati svoj nogomet, a to znači da neće biti značajnijih promjena na terenu. Doduše, izostanak Ben Haima veliki je hendikep za Izraelce, on im je jako bitan igrač i teško će ga nadomjestiti.
Kako Hajduk treba odigrati da bi prošao Maccabi?
- Onako je odigrao drugo poluvrijeme u prvoj utakmici. Maksimalno hrabro i čvrsto, ali bez srljanja. Jasno se vidi da Hajduk ima velikih problema s obrambenim blokom i najprije to mora riješiti želi li proći u Europsku ligu. Nema smisla računati na pobjedu ako Maccabi bude onako lagano dolazio do šansi za gol.
Neće se uplašiti
Znamo da će Izraelce na Poljudu dočekati paklena atmosfera i veliki pritisak s tribina. Kako će oni na to reagirati?
- Ne vjerujem da će se preplašiti, navijači će više nositi Hajduk nego što će sputati Maccabi. Zato se Hajduk mora postaviti kao favorit u ovoj utakmici već u pripremi. Na punom Poljudu Hajduk protiv suparnika klase Maccabija mora biti favorit.
Imaju li Izraelci imperativ i pritisak?
- Imaju, kako ne. Tamo su navijači manje temperamentni, ali mediji su oštri, mediji imperativno traže Europsku ligu. Traži to i predsjednik kluba koji bogato plaća igrače.
Koliko Maccabi plaća igrače?
- U rasponu od 400 do 700 tisuća eura kada pričamo o standardnim igračima. Oni najmlađi ne igraju ispod 150 tisuća. Pričamo li o odštetama, reći ću samo da je Maccabi za golmana Predraga Rajkovića Crvenoj zvezdi platio 3 milijuna eura. Klub ima novca i spreman je bogato platiti igrače, ali predsjednik očekuje rezultate i tu je jako rezolutan.
Što znači rezolutan?
- U moje vrijeme jedan je moj suigrač, također stranac, odigrao lošije tri utakmice u nizu. Pozvao ga je predsjednik na razgovor, pristojno ga upitao je li sve u redu s obitelji, zdravljem, ima li bilo kakvih problema u životu. Kada je igrač odgovorio da nema, predsjednik ga je izravno pitao zašto onda igra slabo. Doveo ga je da bude jedan od nosećih igrača, a ne jedan od slabijih. Tu nema ni razumijevanja ni strpljenja.
Koji bi igrač Hajduka mogao igrati u Maccabiju?
- Vlašić, Kalinić i Sušić sigurno bi bez problema zauzeli mjesto u udarnoj postavi. Samo, Maccabi pažljivo kupuje strane igrače, oni još u zimi znaju koga bi doveli na ljeto. Eto, prođu li u Europsku ligu, kupit će još jednog napadača, ako ne, Jordi Cruyff morat će nastaviti s igračima koje ima.
Kakav je trener Jordi Cruyff, cijene li ga u Izraelu?
- On i ja smo se upoznali još 1992. godine kada sam kod Peharca operirao koljeno. Sjajan je čovjek i mislim jako dobar trener. Ovdje ga vole, ima jako ime, predsjednik je čvrsto iza njega i siguran sam da će napraviti dobar posao.
Proći Hajduk?
- To ćemo vidjeti, šanse su 50:50, premda Hajduk mora napasti, a nema blok, što je veliki problem.
Hajdukovac ste od rođenja, u Hajduku ste zaključili karijeru, kako doživljavate ono što na Poljudu gledamo već dosta godina?
- Teško mi sve to gledati, klub se muči, to je sasvim jasno. Stalno se nešto najavljuje, u lipnju je uvijek ista priča, a već u kolovozu je gotova borba za naslov, a nema više ni Europe.
Gdje je po vama problem?
- Ajmo za sada ostaviti novac postrani. Nije mi jasno što Hajduk zapravo hoće. Kada sam prije nekoliko godina slušao o projektu “naša dica”, on mi se svidio. Znam da je Hajduk veliki klub koji bi se uvijek trebao boriti za trofej, ali da bi se borio sa smislom, moraš imati temelje i kvalitetu. Što Hajduk nema. I kada se krenulo na “našu dicu” to mi je imalo smisla, jer to je nekakvo stvaranje temelja. Međutim, od tog se projekta odmah odustalo, strani igrači dovode se u velikom broju, treneri se stalno mijenjaju, mijenjaju se i čelnici kluba. S druge strane ne vidim da se bilo što radi na jačanju infrastrukture, kvalitete terena, kvalitete življenja u omladinskom pogonu. Da skratim, nije mi jasno kako to Hajduk misli na ovaj način promijeniti loš trend koji sada već jako dugo traje.
Navijača je uvijek bilo
Hajduk se barem ponosi navijačima?
- Navijači... Je, fantastično je kada dođeš na Poljud, a 35 tisuća ljudi pjeva kao da su jedan. Atmosfera na Poljudu doista je po mnogo čemu jedinstvena u nogometnom svijetu. Samo, ne shvaćam baš famu oko navijača, jer nisu ti navijači počeli jučer dolaziti na Poljud. Pa Hajduk navijače ima od osnutka! Ja sam se rodio kao navijač Hajduk, dolazim iz velike obitelji i u njoj svi navijaju za Hajduk, moj ćaća navija za Hajduk. I on je dolazio na Poljud, Poljud je bio krcat i 70-ih i 80-ih i 90-ih. I onda je atmosfera bila veličanstvena. Samo, tada smo se svi na tribinama divili igračima na terenu, a ne atmosferi na tribinama. Daj da više netko dođe na utakmicu i kaže “hej, imate ludilo od igrača na terenu”. Pa će oni dovesti navijače na stadion.
Kako to promijeniti?
- Hajduk treba novi kapital, novce s kojima će moći početi normalno disati, onda treba pravi plan koji se ne može realizirati preko noći. I od Hajduka treba maknuti mnoge koje ja nazivam “lešinari” koji se stalno kunu u klub, koji ga kao vole više od ikoga, ali koji nikada ništa nisu dali klubu.
Ražestio se Rosso...
- Ma sve to stoji, ali sada treba biti hladan i pametan, a opet hrabar i prepuna srca za proći Maccabi. Izraelska je momčad individualno jača, realno i posloženija, ali Hajduk ima priliku. Rekao bih, dobru priliku...