SPLIT – INTER 0:0
SPLIT (4-2-3-1): Kukić – Jurendić, Dupovac, Mikulić, Vasilj – Boljat, Vuković – Tomičić, Pavlovski (od 71. Kapetanović), Pešić – Jovanović (od 69. Ugrina).
INTER (4-2-3-1): Čović – Bosec, Begić, Filipović, Čale – Mazalović, Šarić – Polizzi (od 46. Brlečić ), Puljić, Blažević (od 90. Zulim) – Kolar (od 78. Mamut).
--------------------------------------------------------
Split se nije uspio približiti Interu i oživjeti nadu u ostanak bez doigravanja s drugoligašem, 9. pozicija Crvenima kao da je suđena u ovom trenutku nakon 0:0. Bodom su se odmakli Cibaliji na vrlo pristojnih sedam i to je možda važnije. Podgrijavati nadu u čudo da se može dostići Zaprešićane doista nije realno. Inter je to uostalom pokazao u Parku mladeži gdje niti u jednom trenutku nije bio inferioran. Igralo se oprezno, zapravo je i jednima i drugima bilo važno ne izgubiti. Toplak je na primjer pazio da mu Tomičić i Pešić ne probijaju bokove, Bosec i Čale su to dobro odradili, ali su nedostajali prema naprijed. Split se u konačnici sveo na dva dodavanja Pavlovskog, ništa osobito.
Već u prvoj minuti, jedva da je lopta krenula s centra, Inter je mogao i trebao voditi s 1:0. Pogrešku Dupovca u izbijanju nije iskoristio Blažević. Ljevokrilni napadač Intera osvanuo je sam ispred Kukića, mogao je pitati vratara gdje će mu pucati. I u tome je valjda izgubio koncentraciju i promašio cijeli objekt. Nije stoga čudo da se uhvatio za glavu u nevjerici. Uhvatili su se i njegovi suigrači kao i klupa Zaprešićana. Nevjerojatan promašaj!
U izjednačenoj igri koja se odvijala između dva šesnaesterca, prilike su bile rijetke. Jedina Splitova datira iz 17. minute, tada je Pavlovski lukavo gurnuo okomitu loptu za Pešića. Ovaj je izbjegao pažnji čuvara, ali ne i Čovića koji je sve budno pratio, izašao na vrijeme skratiti kut i ostaviti Pešića bez manevarskog prostora. Nakon toga je uslijedila uspavanka sve do 39. minute kad je Puljić pucao iz slobodnog udarca s 25 metara s lijeve strane. Nije to bio obećavajući šut, no lopta se nezgodno odbila ispred Kukića, prevarila ga i odbila na glavu Kolara. Napadač Intera nije bio dovoljno priseban da bi to iskoristio. Bilo je to sve u izuzetno siromašnih prvih 45 minuta.
Na odmoru kao da su i sami igrači shvatili da su mnogo toga dužnog ostali malobrojnim gledateljima, nastavak je bio življi. Otvoren je poluprilikom Pešića na centaršut Jurendića i baš pravom akcijom, duplim pasom Pavlovskog i Jurendića. Potonji se stuštio u šesnaesterac i povratnom tražio Pavlovskog koji nije pogodio loptu. Možda je Jurendić u toj zgodi imao i boljih rješenja. Nakon toga je uzvratio Inter iz dva kornera.
Najprije je Jurendić skinuo loptu s noge Šariću nakon prebacivanja Puljića, a potom je Begić glavom iz dobre situacije puca preko grede. Još je Puljić u 57. imao slobodan udarac, no nije prebacio živi zid. Tih petnaestak minuta bila je varka jer se utakmica iza toga opet ugasila. Nestalo je ritma, množile su se pogreške u osnovnim stvarima, puno obećavajućih otvaranja s obje strane upropašteno je zbog „sljepila“. Većina akcija okončana je čišćenjima stopera, glavom ili nogom. Posvemašnji nedostatak inspiracije i ideje. I onda je u sudačkoj nadoknadi Inter umalo zgrabio sva tri boda i otišao kući pjevajući. Prekid s centra izveo je Mazalović, Filipović je s lijeve strane prebacio na suprotnu gdje je ostao zaboravljeni Mamut. Stopostotna prilika, Mamut je htio atraktivno zabiti i promašio je pobjedu.