Prošlogodišnji kapetan Hajduka Goran Milović vratio se kući nakon prve sezone u kineskoj Superligi. Iz Chongqinga direktnim je letom stigao do Rima.
- Nisam nikada prije odlaska u Kinu čuo za grad Chongqing, a direktno je povezan s četiri europske destinacije. Za samo 11 sati dođeš do Rima, a onda je lako do Splita - opisao je Milović svoj povratak iz Kine.
Kako je prošla prva sezona u nogometnom segmentu? Kakav je osobni doživljaj nakon sezone odigrane za Chongqing Lifan?
- Sezona je prošla jako brzo i ocijenio bih je vrlo dobrom ocjenom. Da nije bilo ozljede nožnog prsta koja me dva mjeseca odvojila od travnjaka, sve bi bilo sjajno. Propustio sam devet utakmica, odigrao 21, a rehabilitacija je bila dosadna.
Koliko se promijenio stav prema kineskoj ligi?
Nebo i zemlja
- Razlika je nebo i zemlja. Ogromna. U Kinu sam otišao sa skepsom, jer dosta ljudi mi je govorilo da nogomet nije na europskoj razini. Razmišljao sam trebam li prihvatiti ponudu, pa sam letvicu primanja visoko podigao. Rekao sam sebi “ako to ispune, nemam izbora”. I što se dogodilo, agent me nazvao za 15 minuta i odgovorio da su svi uvjeti prihvaćeni. Nisam više imao što za reći. Pristao sam. I nisam se pokajao. Isplate su redovne, u jednoj godini Kine zaradio sam što bih primjerice uzeo u tri godine Belgije odakle sam također imao ponudu. Pored Chongqinga u igri su bili Oostende i Midtjylland. Danci su trebali igrati s Manchesterom, mene je to strašno mamilo. Zanimao me i Oostende, ali razlika u primanjima je bila prevelika. I Hajduk je dobro zaradio, jer ukupni transfer, prije podjele, iznosio je milijun eura. Na kraju svi zadovoljni.
Dobra razina
Kakav je nogomet u kineskoj Superligi?
- Očekivao sam puno lošiji nogomet. Znao sam, ima puno zvijezda iz Europe, ali smatrao sam da kineski igrači nisu na tehničkoj razini kao Europljani. Pogrešno. Nedostaje im tek taktička komponenta, zato Kinezi uzimaju strane trenere. Sve je manje Kineza, a posebno cijene korejske trenere.
Koliko se tjedni ritam rada razlikuje u Kini od navika iz Hajduka?
- Nikad treninzi nisu dulji od sat i pol, ali putovanja su nezgodna. Najkraće je putovanje dva sata avionom, do Šangaja. Najduže je bilo kod Matića i Oršića u Changchun, šest sati s presjedanjem. Uz to, svaku utakmicu ostajemo po četiri dana na putu. Uvijek krećemo dva dana prije, jer klima je tropska u Chongqingu, puno je odgođenih letova. Nikad ne znaš kada će avion krenuti. A mi idemo redovnom linijom, pa ostajemo još dan iza utakmice, jer igra naša druga momčad. Naporno je, pola tjedna samo na putu.
Budžet 30 milijuna USD
Koliko je velik klupski proračun, gdje je Chongqing u kineskim okvirima?
- Daleko smo od razine najboljih, prvaka Guanghzoua i Jinagsua, a priključio im se i Beijing Guoan koji je objavio da je složio budžet od 275 milijuna dolara. Na razini najvećih klubova u Kini. Naš je budžet maksimalno 30-ak milijuna USD. Za hrvatske prilike odlično, ali za kinesku konkurenciju dovoljno za sredinu lige. Jedini sam Europljanin u klubu, pored mene su dva Brazilca, Kardec i Fernandinho, Argentinac Giglioti i jedan Korejac. Želi se Chongqing pojačati za sljedeću sezonu, ali primarno s kineskim igračima.
Protiv koga je bilo najteže igrati u širokoj lepezi euro-zvijezda?
- Demba Ba iz Shangai Shenhue je najteži za čuvanje. Dok centaršut dođe, on napravi sto pokreta. Izvuče se, pa se vrati, okrene... ma čudo. Prava kobra u šesnaestercu. Zatim Teixeira iz Jiangsua koji je prije igrao u Šahtaru. Potom Burak Yilmaz, a za najboljeg igrača lige proglašen je Brazilac Goulart iz prvaka Guanghzoua. Scolari ga je kao MVP-a lige povukao iz Brazila, nije ni dotakao Europu.
Kakva je posjećenost stadiona u kineskom prvenstvu? Kako vas navijači doživljavaju?
- Stadioni su ispunjeni ovisno o vremenu, ali interes je golem. Gradom šetam bezbrižno, zaustave me jer sam visok i bijelac. Zato sam atrakcija, ali rijetki znaju da sam nogometaš. Drukčija je kultura u Kini. Navijači hoće fotografiju, hoće potpis i tresu se od uzbuđenja kada im kažeš “yes”. Nisam to doživio u hrvatskom nogometu.
Želim ostati što duže
Kada se sve zbroji i oduzme, Milović je sretan i zadovoljan. Ugovor s Lifanom ima za još sljedeće dvije sezone, a Kinu vidi kao svoju destinaciju u daljoj budućnosti.
- Financijski sam prezadovoljan, igrački također. Pronašao sam motiv u sebi, želim ostati što duže, želim doći do klubova koji konkuriraju za vrh. Istina, nostalgija za Splitom je uvijek prisutna, međutim, ipak bih odigrao još četiri-pet godina u Kini. Ako bude moguće. Ostvari li mi se plan, ja sam miran.
Ali teško je zapravo planirati u zemlji gdje se okreće tako veliki novac.
- Istina, jer preko noći se puno toga promijeni. Sammira maknu iz Jiangsua iako ima milijunski ugovor. Ali, ode u drugi klub i potpiše još bolji ugovor. Međutim, ispao je Hangzhou iz lige i sada se sve više priča da će Sammir natrag u Europu. Nikad ne znaš u Kini gdje će te put odvesti.
Za sada Goran Milović zna samo da je povratak na pripreme planiran za 4. siječnja sljedeće godine.
- Moguće je da se pripremamo u Španjolskoj ako gazda iz Granade u potpunosti preuzme klub. To bi bilo lijepo, ipak sam se zaželio Europe.