JURICA RADIĆ IZ TURSKE
Svako jutro Igora Tudora budi sirena iz željezare Kardemir. U njegovu Karabuku, gradu od 100.000 stanovnika smještenom dva sata autobusom od glavnoga grada Ankare, najveća je čeličana u Turskoj. Grad poput nekad Siska ili Zenice koja je željezarom obilježila prostore bivše države.
- Po 24 sata radi željezara. Ili čeličana, kako god hoćete. Non-stop dimi, po onome što sam čuo o Zenici, ovo je malo lošija verzija, ha-ha... Ali daje život cijelom kraju, pa tako i nogometnom klubu. Naš su glavni sponzor i postavljaju predsjednika - ispričao nam je svoje životno okruženje Igor Tudor koji je od prošlog ljeta trener Karabukspora.
Iza Tudora i njegova stožera je sedam mjeseci Karabuka. Kakve su ocjene, dojmovi?
- Zadovoljan sam, živimo i radimo u ozbiljnoj ligi. Dobri su stadioni, odlični igrači. Karabukspor ima ozbiljan budžet.
Bez otkaza u PAOK-u
Igrači mogu dobiti do milijun eura, ima u Karabuku pravih imena poput Traorea, reprezentativca Burkine Faso.
- Traore je naš najbolji igrač. Igrač koji stvara razliku, ali bez njega smo cijeli siječanj proveli, jer je bio s reprezentacijom na Afričkom kupu nacija, dogurao do polufinala. U prvoj polovici jeseni Traore je bio najbolji strijelac lige, a to već puno govori.
Momčad koja se vratila u prvoligaško društvo Turske dobro brodi s Tudorom kroz tešku konkurenciju. Prije dva tjedna Karabuk je dobio Galatasaray, jednog od tri turska velikana. Zaustavio je Tudor Galatu na putu prema vrhu, a svom Karabuku osigurao tri važna boda u borbi za opstanak.
- U sredini smo ljestvice, sedam bodova bježimo od zone ispadanja, ali liga je ujednačena, teška, puna iznenađenja. Prošle nedjelje Fenerbahče je izgubio od Kayserija koji ispada. I to izgubi 1:4. Liga je puna kvalitetnih igrača, puno je teža od grčke lige u kojoj sam s PAOK-om bio pri vrhu. Ali kada izgubiš dvije zaredom, već si u problemu.
Hajduk, PAOK i Karabukspor, to su tri postaje u trenerskoj karijeri nekoć velikog stopera. Tri kluba u nepune četiri godine samostalne karijere.
- Naglasit ću da nisam ni u PAOK-u dobio otkaz. U PAOK-u sam dobio uvjet ako želim ostati, a uvjet je bio vezan uz stožer. Ne, neću izlaziti s detaljima, ali ću reći da nisam htio “dati na svoje ljude”. Imao sam tri dana za razmišljanje, kontaktirao sam s gazdom i otišao. Eto, tek toliko da ljudi znaju. Ukupno? Zadovoljan sam karijerom, važno mi je da u svakom klubu u kojem sam radio igrali prepoznatljiv nogomet. Trkački smo broj jedan, najbolja ekipa u ligi. Jedan mali Karabukspor prvi je po pretrčanim kilometrima. Oborili smo nedavno rekord od pretrčana 123 kilometra na jednoj utakmici. Imamo prepoznatljivost, a rezultat je varljiv, ovisi malo i o sreći.
Opstanak je imperativ, za klub, ali i za novi ugovor treneru.
- Da, imam ugovor do lipnja ove godine, do kraja sezone. Ponudili su mi već novi ugovor, još godinu dana. Razmišljam, nisam odlučio... Međutim, htio sam reći, za trenera je važno da ekipa ima prepoznatljivost. PAOK je imao velika očekivanja, a 11 godina nisu bili prvaci. Dođe gazda i na početku kaže “moramo biti prvaci” I onda se generira nezadovoljstvo, ekipa ti igra loše i ništa te ne može spasiti. U Karabuku su drukčija očekivanja, bitno manja, ali teška je odvojensot od obitelji.
Karabukspor 1-1 Galatasaray by appdailyfoot
GOAL HD Karabukspor 2 - 1 Galatasaray Goal... by superligcepte
Valoriziranje rada
Tko će biti prvak Turske?
- Bešiktaš je najveći favorit. Da nemaju Europsku ligu, rekao bih da će glatko biti prvi. Imaju najozbiljniju momčad. Kupili su Babela, imaju Quaresmu, uzeli su Taliscu iz Benfice, imaju ozbiljnu momčad na europskom nivou. Ne igra im jedan Aboubakar, igra Tosun. Imaju i najozbiljnijeg trenera Senola Günesa.
Kakav je pogled na HNL iz Turske?
- Svi smo hajdukovci i voljeli bismo da je Hajduk u borbi za trofeje, ne priliči Bijelima da budu četvrti. Svi mi čekamo trenutak kada se neće prodavati supstancu nego tri-četiri godine zadržati igrače i onda bi to bio trenutak kada će Hajduk krenuti gore.
Rijeka ili Dinamo, tko će biti prvak?
- Ako bude “utisno”, bit će Dinamo. Zašto? Jer su tu prisutni razni Matoci, Jovići... Conjari. Da, baš tako.
Ostale su u Tudoru gorke uspomene na doba kada je s Hajdukom bio blizu vrha.
- Biti trener Hajduka golema je čast. Žao mi je što nismo živjeli u malo normalnijoj državi, samim time i ligi. Da se ono što osvojiš na terenu vrati u rezultatu. Je, da se valorizira rad.