Prije 20 godina krenuo je iz zaseoka Maleši i stigao na vrh Hrvatske. Put iz mjesta od 20-ak kuća u šibenskom zaleđu do trofejnog postolja na kojem će sutra podignuti pehar namijenjen prvaku Hrvatske, za kapetana Rijeke Matu Maleša bio je posut trnjem, brojnim usponima, ali i padovima kojima unatoč ni u jednom trenutku nije pomislio odustati.
I zbog toga će njegova slika kako prema nebu podiže pehar hrvatskog prvaka ostati zauvijek urezana u riječku nogometnu povijest. Mate je zaslužio da bude tako, u četiri godine na Kvarneru doista stopio s ovim krajem, ponosno će reći da je i adresu u dokumentima promijenio u onu riječku i istinski guštati u svemu što ovih dana proživljava.
Aljoša Vojnović i Mate Maleš
Ozljede kao konstanta
Ovi lijepi trenuci zasjenit će sve ono ružno što mu se događalo, brojne ozljede zbog kojih je karijera započeta svakodnevnom vožnjom iz njegovim Maleša prema Šubićevcu i Šibeniku mnogo puta došla na iskušenje. Ali Matin karakter jednostavno je bio pobjednički. Tih, skroman, ponizan, ali nevjerojatno uporan, marljiv i radišan... Kao četvrto od šestero djece oca Marka i majke Ane, Mate će reći da se u šibenskom zaleđu teško živjelo, ali se nije plakalo, da je unatoč svemu u kući bilo zadovoljstva, ali i zajedništva zahvaljujući kojem je postao prvak Hrvatske.
A ako mu je nešto obilježilo karijeru, to su ozljede. Počeo je u Šibeniku, sa 17 godina prešao u juniore Hajduka pa onda i u Dinamo zbog čega je s Poljuda suspendiran. Ipak, u Lokomotivi je počeo igrati, ali i voditi svoju bitku s ozljedama koje je redom pobjeđivao.
Kada je s Lokomotivom ušao iz Druge u Prvu ligu, imao je određenih poteškoća s disanjem, liječnici su mislili da je riječ o srcu i zabranili mu igranje, čak i predviđali kraj karijere, da bi se nakon pretraga u Njemačkoj ispostavilo da je problematičan bio nos. Mjesecima nije trenirao, a kada se vratio ‘otišlo’ mu je rame što je značilo novu operaciju i šest mjeseci mirovanja. Kada se vratio posuđen je Zagrebu, ali ni tu nije bio bez ozljeda, dva puta su mu pucala po dva rebra, onda i ozljeda kolateralnih ligamenata nakon što ga je na treningu lopta pogodila u palac.
- Tada sam shvatio da je čovjek u ovom svijetu k’o kap u moru. Sam, malen, beznačajan. Ali, uz pomoć vjere, molitve i Boga sve sam ozljede i vraćanja lakše podnosio - rekao je jednom prilikom Maleš, pa uz pomoć obitelji i vjere još se jednom vratio.
Život pred očima
Ovoga puta u dresu Lokomotive s kojom je odigrao sjajnu sezonu, na kraju i dobio poziv Rijeke. Bio je jedna od ključnih figura onog prvog riječkog pohoda na grupnu fazu Europske lige, igrao profesorski protiv Stuttgarta, Lyona, Betisa, što je izbornik Niko Kovač honorirao pozivom u reprezentaciju.
- Kada sam na televiziji pročitao svoje ime na popisu igrača koje je izbornik Niko Kovač pozvao na reprezentativno okupljanje preplavio me ponos. U tim trenucima cijeli mi je život prošao pred očima, sve ozljede, odricanja, oporavci, iskušenja...
Ipak, u trenucima kada se činilo da je samo pitanje u koji će se europski klub prodati dogodio se novi šok. U prijateljskoj utakmici protiv Švicarske puklo mi je rebro, no bio je to tek “ubod komarca” u odnosu na tešku ozljedu zgloba koju je dobio na utakmici protiv Lokomotive. Svjetsko prvenstvo ostalo je san, a u dres Rijeke se vratio nakon dvije operacije zgloba i čak 494 dana između dvije odigrane utakmice za Rijeku! Ipak, ni to ga nije zaustavilo...
Radio vježbe za ruke
Dugo se vraćao, ali vratio se i otišao do kraja. Iako je često bio osuđen na klupu, pokazao se pravim kapetanom, omiljenim likom u riječkoj svlačionici i produženom rukom Matjaža Keka. U toj mjeri da je bez zadrške obuzdao neke suigrače kada su ih već u Koprivnici ponijele emocije pa su krenuli slaviti titulu. Takav je Mate, skroman i ponizan, osoba koja će na travnjaku i izvan njega radije govoriti djelima nego riječima, ali i karakter za kojeg će svi koji ga dobro poznaju, kada Rijeka sutra na Maksimiru bude okrunjena prvakom, reći - zaslužio je!
- Jesam li vježbao podizanje pehara? Prskalo i ja smo ovaj tjedan odrađivali dodatne vježbe snage za ruke, ha-ha… Taj trenutak će biti nešto posebno i mislim da ćemo u njemu uživati svi zajedno, navijači, klub, mi igrači… Što više bude prolazilo vrijeme, mislim da ćemo sve više biti svjesni ovoga što smo napravili. Već zamišljam taj osjećaj dolaska na Korzo, kako god završila utakmica na Maksimiru, neće umanjiti naše slavlje, a mogu samo zamisliti kako će biti kada budemo išli za Rijeku, kada među navijače dođemo s peharom… Siguran sam da bi puno njih željelo biti na našem mjestu i zbog toga moramo uživati u ovim trenucima - poručio je Mate Maleš i pokazao da ne postoje prepreke nego samo izazovi. On je u svojima pobijedio!