Ipak je to nevjerojatno, sad kad je Damir Burić otišao za Austriju, mnogi navijači Hajduka žale za tim trenerom. A dok je vodio “bijele”, čule su se žalopojke kako mu momčad igra skučeno, zatvoreno, ziheraški.
U stvari trebao je Hajduka preuzeti Slovenac Marijan Pušnik, pravi trener-pistolero, pa da se vidi koliko su Burićeve metode rada bile korisne. Najviše ili prije svega zato što je forsirao mlade, domaće snage, koje su sad praktično nestale sa scene.
- Dobio sam angažman u Admiri Wacker, starom austrijskom klubu - rekao je Burić. Među nekoliko ponuda opredijelio se za taj klub iz Mödlinga, gradića 17 kilometara od Beča, praktično predgrađu glavnoga grada Austrije. - Prihvatio sam ugovor na 1,5 godinu isključivo zato što tamo ljudi promišljaju nogomet. Gazdama Admire svidjela se moja vizija, netko me preporučio, našli smo se na istoj valnoj dužini...
Novi sponzori, praktično vlasnici kluba iz “Flyeralarma”, odlučni su da se moraju forsirati mladi austrijski igrači.
- To je bila osnovna ideja kad sam došao u Hajduka, stvarati svoje igrače, jer naš klub, točnije moj klub, jer su ‘bijeli’ oduvijek i zauvijek moja ljubav, samo tako može opstati. Sve prave transfere ostvarili smo isključivo s našom dicom.
Ma dobro, ali su u Hajduka dolazili i pojedini strani igrači, baš bože sačuvaj?
- Morali smo ‘per forza’ uzimati neke igrače kako bi zakrpali određene rupe, na primjer nismo imali pravog napadača. Ali bilo je stranaca, kao što je Velasquez, koji je bio izvanredan bek. Šteta je da nismo raspolagali sredstvima da ga otkupimo. Međutim, nešto smo ipak napravili, plasirali smo, afirmirali mlade, nove snage i na tome je trebalo ustrajati.
Burić se nije mogao načuditi kako je to Fran Tudor izgubio standardno mjesto u momčadi.
- Tudor je igrač izvanrednog potencijala. On jednostavno mora biti fiks u sastavu, toliko je nadaren, taktički zreo, igrač s jedinstvenim tajmingom za igru u dubini.
A što se dogodilo s Nikolom Vlašićem. Od velikih obećanja i njegovih mogućnosti ispada da kopni?
- S Niksijem sam imao izvanredan odnos. I on je igrač velikog potencijala. Radili smo s guštom. Vjerujte, o treneru, o njegovim zamislima, pa automatski i radu na treningu mnogo ovisi. Kad se krene ukrivo, onda i najveći talenti mogu stagnirati.
Sada se dosta toga obrušilo na račun Gorana Vučevića zbog angažmana pojedinih stranaca?
- Eto, to smo mi. Najlakše je čovjek popljuvati. Goran je izvanredan, pametan, kompetentan, vrlo pošten, s njim sam surađivao izvanredno.
On je sto posto kvalificiran za sportskog direktora. I ne zaboravite, Vučević je jedini otišao iz kluba, a da nije naplatio koliko je mogao, odrekao se sto tisuća eura koliko ga je pripadalo.
Bivši trener Hajduka stalno se vraća na financijsko stanje kluba u njegovo vrijeme:
- Zaboravljate da nije bilo novca. Marin Brbić, sad bivši predsjednik Hajduka, nije želio upadati u dugove, stalno je govorio: ‘Pokrijmo se koliko možemo’, tumačio je. Slagao sam se s time - ne može se živjeti preko svojih mogućnosti. To je dugoročna politika, koja se sad promijenila. Čitam da odlazi Hairlahović, on se ni kod mene nije naigrao, ali je bio u čekaonici. I kad ga uspoređujem primjerice s Magantom, onda se ne mogu nego čuditi.
Burić je također povukao svoj argument kako sada blagajna Hajduka izgleda sasvim drugačije, pa kaže:
- Ispada da su sada puni ka’ brod. A to je na naše špale, to je zato što smo mi dobro radili, ovi su došli na gotovo. Mogli su ostvariti transfere, prodati igrače koje je Vučević, u prvom redu, zajedno s trenerima stvarao i podizao.
Ono što je Hajduku silno manjkalo, smatra Burić, su uvjeti za rad. U Austriji ima na raspolaganju veliki trenažni centar:
- Kad će konačno Grad uvidjeti da Hajduk jednostavno mora imati primjerenije uvjete za rad.