Trener ima pravo, a možete misliti koliko ga nešto treba pogoditi da pred utakmicu svoje karijere izbaci iz momčadi najtalentiranijeg igrača, domaćeg dečka, budućnost kluba. Ma, znamo, uvijek će netko reći “to nije Sopićeva odluka, to je viša igra”. Ali, gledajmo realno, koji bi to klub gurnuo igrača na klupu umjesto u izlog, koji bi se to trener odrekao najboljeg igrača da je on doista najbolji?
Dakle, razjasnimo jedno: je li Ante Ćorić u ovom trenutku u formi zbog koje bi morao imati zajamčeno mjesto u prvih 11? Ili 18? Nije, to će se svi složiti. Drugo je pitanje što je dovelo do toga da Ante Ćorić danas igra slabiji nogomet nego prije dvije godine? Krivi su svi po malo. I klub koji je odmah na leđa nejakog klinca stavio strašan teret i menadžeri koji tvrde da je prerastao Dinamo, iako još nije odigrao nijednu briljantnu utakmicu, treneri koji ga nisu htjeli, ili smjeli koriti i ispravljati, jer je svako uklizavanje na treningu u njegove mlade i skupe noge bilo “breaking news” i razlog za izvanredne press-konferencije. Kao što je problem bila i svaka minuta manje od neke zacrtane, idealne minutaže (nema, doduše, formule koja je idealna minutaža za 18-godišnjaka u seniorskom nogometu). Da, današnji Ćorić dokaz je da je grešaka sa svih strana, no na kraju ostaje teren i ono što na njemu gledamo.
A na terenu je već odavno došlo vrijeme da se zaborave ti repovi, pokazuju mišići, maše ugovorima i ponudama, stvaraju teorije zavjere, priča iza leđa. Svi smo slabi na španere, pogotovo na domaće dečke, svi radije gledamo Ćorića nego “Jonasa”, svi smo željni da Ćorić uspije. Ali, vrijeme je i da on zaigra pravi nogomet. Da shvati kako to nije kvartovski hakl u kojem igra onaj koji donese loptu ili onaj koji ima najbolji dribling, već onaj koji može dobiti rat, koji može trčati, udariti, boriti se. Da, dobila je zbog njega ovog tjedna jaku bukvicu od nadređenih i kondicijska trenerica Tamara Despot, zamjerili su u Dinamu i nesmotrene izjave njegovu menadžeru, svjesni da nije samo Ćorić kriv što je “u ponoru”. Ali, sve to ne znači da Ćorić, nakon što ga trener otpiše za utakmicu, treba igrati “virtualni nogomet”, jadati se po Facebooku.
Uvijek se sjetimo Marka Pjace kojega je, po nama nepravedno, Zoran Mamić stavio “na led”, a dao prednost “nekakvom” Wilsonu Eduardu. Pjaca je bio ljutit, razočaran. Što je napravio? Uzeo je u idućoj utakmici loptu, zabio Istri. Pa je zabio tri Celticu! Nije “skakao” po tipkovnici, već po terenu. I zato je sad u Juventusu. Ćorić mora shvatiti, da kad Cico kaže da je on igrač oko kojega će graditi igru, to ne znači da može raditi što želi, već to znači da mora i igrati kao ključan igrač. Napredovati, slušati, učiti. A ne plakati! Pa i David Beckham je sjedio na tribini kod Fergusona, zar ne?
No, dok vjerujemo da za Antu nije kasno, pametan je dečko, da će sazrijevanjem shvatiti i izvlačiti pouke iz ovakvih “nepravdi”, sve se više čini da je budući odnos njega i Dinama sve teža misija. Ako se stalno izvlači prošlost, dižu bune, upire prstom i bude sumnje, ako dosad te sjekire nisu zakopane kako očekivati da svaka sljedeća Ćorićeva klupa ili tribina neće opet izazvati tektonske poremećaje?