Ima Boga! - uskliknuo je netko u novinarskoj loži, u trenutku kad je Soudani jednom od niza svojih minijatura i majstorija pogodio gredu.
Naravno, aludirao je na to da nogomet sve vrati, da je, eto, Soudaniju vratio za onaj start na Capanu, zbog kojega je bio kažnjen pa pomilovan, čime se zadnjih dana bavila hrvatska nogometna javnost.
Možda nogomet ima smisla za neku harmoniju i ravnotežu, ono, nekad uzme, nekad daje, ali, prava je istina da bi Soudani i jučer bio Dinamov junak da na vratima Hajduka nije bio vratar Stipica.
Da, zabili su Erceg i Futacs, ali upravo je Dante gurnuo Modre u pakao. Kako je skinuo “jedan na jedan” Alžircu, pa još jednom. Pa onda i Ćoriću, velika obrana, pa Guilhermeu...
Usporedili su novinari tu predstavu s onom Pletikosinom, debijem u Maksimiru 1999. kad je skidao sve, kad je nogometni svijet prvi put čuo za Stipu Hobotnicu.
- Hvala vam na tome, ali Pletikosa je klasa, ne mogu se ja još s njim uspoređivati. Ovo je pobjeda čitave momčadi - rekao je skromni Stipica.
Da, za Hajdukov trijumf zaslužni su svi, strijelci Erceg i Futacs, odlični Nižić i Hamza, dobar je bio Vlašić, dok je mogao...
Ali, bilo je već utakmica u kojima je Hajduk vodio, na kraju bi redovito izgubio, Stipica je jučer bio taj koji je slomio utakmicu u najvažnijim trenucima, ubio modre nade, kad su Soudani i društvo krenuli po izjednačenje i bili mu, ha, ajmo reći, blizu.
I, još nešto. Stipica ne samo da je branio te velike, opasne situacije, on je pokupio i puno tzv. ničijih lopti, centaršuta. Istrčavao je pravovremeno, boksao, hvatao, smirivao suigrače, znao zadržati loptu kad je trebalo...
Vide neki u tome rad s Hajdukovim trenerom vratara Tihomirom Bulatom, jer dosad se Hajdukovi vratari kroz povijest nisu dičili istrčavanjima. Bili su više gospodari linije nego šesnaesterca.
Stipica je bio sve to, uza sve Hajdukove dobre i Dinamove loše strane, Stipica je ipak bio broj jedan, čovjek koji je možda zabio i zadnji čavao u Dinamove nade za naslov prvaka. Na Poljudu ga je Soudani probio u zadnjoj minuti, sad je on Mr. Derbyju oduzeo nadimak.
- Jesam li se za nekoga posebno spremao? Za Soudanija sigurno nisam.
Rekao je iskreno, kratko i skromno, još nesvjestan uloge koju je odigrao.
Naravno, nije se spremao, jer nije mislio da će najbolji Dinamov nogometaš Soudani igrati. Kao što možda i on prije nekoliko mjeseci, kad je bio upitan na mjestu Kalinićeva nasljednika za bijelu mrežu, nije mogao znati da će postati čovjek koji je na impresivan način pobijedio Dinamo usred Maksimira i čije ime od jučer definitivno znaju i svi navijači Rijeke! Čija je titula opipljivija više nego ikad prije...