Mogli bismo reći da je i raritet. Sezona u kojoj Dinamo ne osvoji ni jedan trofej, gotovo da se viđa rjeđe od pomrčine Sunca. Zato, ne uspiju li Modri u Varaždinu uhvatiti ono drugo Sunce, Rabuzinovo, upisat će se ova momčad i trener Petev među “negativce”, doći na tu kratku, crnu listu.
Dakle, u 25 godina, koliko postoje natjecanja u samostalnoj Hrvatskoj, Dinamu se samo triput dogodilo da je ljeto dočekao bez novog trofeja. Već one prve sezone, 1992., prvi šok. Dinamo, zapravo HAŠK-Građanski, prvenstvo je završio na petom mjestu, ali svi su bili uvjereni da će zato osvojiti Kup. Suparnik, zaprešićki Inker, unatoč kvalitetnoj momčadi i treneru Lončareviću, ipak nogometni liliputanac.
No, Žuti su prvi podignuli taj pehar, nakon 1:1 u Zaprešiću, slavili su golom Kasumovića u Maksimiru 1:0 i iznenadili čitavu nogometnu hrvatsku. Idealan scenarij je, po mnogima i logičan, tih ratnih godina, trebao biti “Hajduku naslov, Dinamu Kup”, no Zaprešićani su ostavili Modre na startu hrvatske nogometne ere bez trofeja.
Tri godine kasnije, ponovilo se, ovoga koban je bio Hajduk. Priča i scenarij, kao i u slučaju Inkera, “ulica” je već unaprijed napisala, opet se nije poklopilo sa stvarnošću. Dakle, Dinamo je zbog incidenata u Auxerreu bio na godinu dana izbačen iz Europe, pa je, jasno, na višoj razini dogovoreno da Hajduk postane prvak. Jer, Bijeli su sezonu ranije igrali četvrtfinale Lige prvaka, bilo bi glupo da zbog Dinamove kazne Hrvatska ostane bez predstavnika u tom natjecanju. Tako je Dinamo Hajduku “pustio” prvenstvo, a zauzvrat je “trebao” osvojiti Kup. I nije se dogodilo. Hajduk je u prvoj finalnoj utakmici slavio 3:2, a ako je neki dogovor i postojao, za njega nije mario Aljoša Asanović. Aljo je “zavaljao” golčinu u uzvratu, za pobjedu i dvostruku krunu.
Prošlo je punih 10 godina do iduće i zadnje Dinamove posne sezone. To je ona sezona 2004/05., kad su Modri ispali u Ligu za ostanak, a u Kupu stigli tek do četvrtfinala. Tamo je bolji bio Varteks (1:0, 0:0). Zamislite koliko je to davno bilo kad je samo četiri dana prije te uzvratne utakmice za Dinamo debitirao - Luka Modrić. A u tom dvoboju s Varaždincima na terenu je bio samo prvo poluvrijeme.
Od tada su Modri 11 puta bili prvaci, osvajali i Kupove, sezona bez trofeja, u Maksimiru su zaboravili da je moguće.
Dinamovi trofeji od samostalnosti:
1992. bez ijednog trofeja
1993. prvenstvo
1994. kup
1995. bez ijednog trofeja
1996. prvenstvo + kup
1997. prvenstvo + kup
1998. prvenstvo + kup
1999. prvenstvo
2000. prvenstvo
2001. kup
2002. kup + superkup
2003. prvenstvo + superkup
2004. kup
2005. bez ijednog trofeja
2006. prvenstvo superkup
2007. prvenstvo + kup
2008. prvenstvo + kup
2009. prvenstvo + kup
2010. prvenstvo + superkup
2011. prvenstvo + kup
2012. prvenstvo + kup
2013. prvenstvo + superkup
2014. prvenstvo
2015. prvenstvo + kup
2016. prvenstvo + kup
2017. zasad bez ijednog trofeja