El Arabi Hilal Soudani stigao je na intervju vrlo raspoložen u društvu prevoditelja s francuskoga Marka Marića. Priča Alžirac hrvatski, ali smatra da to još nije dovoljno dobro za razgovor s novinarima. Dok smo sjedali za stol u Dinamovu hotelu ispod južne tribine maksimirskog stadiona, stigle su mu fino upakirane nove kopačke.
- To su nove kopačke za Rujevicu. Tamo je najbrži travnjak u Hrvatskoj, zato mi trebaju baš ovakve kakve sam dobio - počeo je priču Soudani.
Neka odluči Sammir
O njegovim velikim utakmicama za Dinamo dosta smo toga napisali, čovjek je to koji je odlučio najviše derbija protiv Rijeke i Hajduka u prvom je planu prije modrog dolaska na Rujevicu.
- Dva najdraža derbija koja sam odlučio su onaj protiv Hajduka u zadnjem kolu jesenskom dijela ove sezone te ona Dinamova pobjeda na Kantridi prije dvije i pol godine od 2:1 kad sam zabio oba...
S obzirom na to da ste poznati kao čovjek koji odlučuje najveće Dinamove utakmice, jeste li posebno inspirirani za sudar s Rijekom?
- Znate što, svaki put mi je jako, jako drago kad ljudi govore, a novinari pišu da odlučujem važne utakmice. Čemu lagati, tako je... Godi mi... Da, volim da me zovu nadimkom koji ste vi izmislili, volim kad čujem Mr. Derby! Eto, to još do sada nisam kazao, ali taj nadimak mi daje pozitivnu energiju, posebno me diže prije ovakvih velikih utakmica kakva će se igrati u subotu. Maksimalno sam spreman za derbi, na svakoj utakmici se trudim i dajem maksimum.
Ova u subotu je ipak - posebna?
- Jest, ova u subotu može se nazvati posebnom i u meni će probuditi neku novu snagu i energiju, nešto što mogu opisati riječima kao i utakmicu - nešto posebno!
Prije neki dan razgovarali smo sa Sammirom koji nam je kazao da će u najboljoj formi biti baš u subotu. U kakvoj formi vi čekate derbi?
- Izvanredno! Ako tako misli, jako sam sretan. Neka Sammir odluči utakmicu. Najvažnije je da uzmemo tri boda, da pobijedimo, tko god odlučio.
Što se dogodilo jesenas kad vas je Rijeka razbila s 5:2 na Rujevici? Ostala nam je pamćenju jedna scena kad kod rezultata 4:0 za Rijeku odlazite prema klupi, širite ruke i nešto govorite bivšem treneru Zlatku Kranjčaru. Što ste mu govorili?
- Meni je to bio jedan od najtežih trenutaka karijere otkako sam u Dinamu. Bilo je strašno bolno i to nikada neću zaboraviti. U tom trenutku sam prišao treneru Kranjčaru, raširio sam ruke i kazao mu: “Treneru, ne kontroliramo ništa, što da poduzmemo.” Nisam znao što učiniti u tom trenutku, činilo mi se da se raspadamo. Dinamo si nikad ne smije dopustiti da tako izgleda na terenu. To je bila jedna gesta gdje sam pokušao zaustaviti daljnji potop. Gledao sam klupu, mislio si “što se ovo događa, to je nemoguće”. Znate, postoje neki trenuci kad misliš da možeš nekom gestom, nekim potezom vratiti momčad u normalno stanje, zato sam dotrčao do klupe i trenera Kranjčara. Međutim, bio je to jedan od onih trenutaka kad se ništa nije moglo učiniti.
Sigurno smo jači
Onda je zastao te dodao....
- Ta je utakmica koju smo izgubili 2:5 nezaboravna, ali isto tako i utakmica koju moramo zaboraviti.
Jeste li je zaboravili, subota je blizu?
- Gledajte, ona je uvijek tu negdje, zato sam kazao da je nezaboravna, ali trudimo se da je izbijemo iz glave. U subotu će se igrati totalno drukčija utakmica, atmosfera je posve drukčija, mislim da se ona utakmica u kojoj smo katastrofalno poraženi i ova koja slijedi uopće ne mogu usporediti.
Koliko je Dinamo sada jači u odnosu na taj ogled u kojem je doživio slom?
- Jači smo sigurno. Jest, dižemo se igrački iz utakmice u utakmicu, ali ja kažem da smo, pogotovo mentalno, jači! Govorim to zbog toga jer su većinom u rosteru isti igrači koji su igrali i taj ogled, nema tu senzacionalnih promjena, iako su u prvi plan iskočili i neki drugi. No, igrački temelj je isti. Ali baš podvlačim da smo u mentalnom smislu, mnogo, mnogo jači nego tada. Znate, nekada imaš kvalitetu, ali nemaš mentalnu stabilnost i onda ništa od te kvalitete. Sada je situacija potpuno drukčija, imamo kvalitetu i psihološku stabilnost.
CIJELI ČLANAK MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI