Ima još takvih, koliko god ih je danas teško pronaći. Kojima je klub ispred svega, čak i ispred njih samih, igrači koji podsjete na neka romantična nogometna vremena. U Dinamu malo tko po tom pitanju prednjači kao vratar Marko Mikulić. Napunit će uskoro 23 godine, u Rovinju je već šesti put na pripremama s Modrima, a još uvijek čeka službeni debi.
- Da, prvi put sam bio još u Međugorju, prije tri godine, kad su bili Zelenika i Sandomierski. I, eto, još uvijek čekam taj prvi nastup - priča Marko Mikulić, koji će i na proljeće biti formalno treći Dinamov vratar.
Ugovor u krevetu
Najbliže je ulasku u igru bio u svibnju 2015. u utakmici s Rijekom kad mu je Zoran Mamić kazao da ulazi u igru, a na kraju je ušao Vukojević. Pa se Mamić pokupio s klupe...
- To je bio stvarno najbliži trenutak, ali tko zna gdje bih bio danas da sam i branio tih 10 minuta. Dobro, ostvario bi mi se san, jedan nastup za Dinamo, samo jedan. To mi je glavni cilj u karijeri, ako mi se ne ostvari, smatrat ću da nisam uspio.
Je li si zadao rok?
- Nema roka. Može biti sad, za godinu, za pet. Želim samo što bolje raditi i braniti i čekati priliku.
Na Vukojevića, koji mu je uzeo taj san, nije se naljutio.
- Nisam mu to zamjerio, tako se tada dogodilo, čak sam iz toga izišao jači.
Ipak, kako je gledati da uvijek netko dolazi, golmani se mijenjaju, a on ostaje treća opcija?
- Ne gledam tko dolazi, ja imam svoj put. Drago mi je da je konkurencija tako dobra, to je uvijek pozitivno.
Otišao je u Lokomotivu, no ni tamo se nije naigrao. Samo jedan službeni nastup?
- Iskreno, nisam kliknuo u Lokomotivi. Ne mogu se prilagoditi kako treba, ako nije Dinamo. Ne mogu dati 300 posto. Za mene u Hrvatskoj postoji samo Dinamo, makar bio treći golman. To mi je opsesija da imam barem jedan nastup.
I ne odustaje, niti će odustati:
- Dok sam god ovdje, ne odustajem. Branio sam cijelu Treću ligu i godinu Druge lige za Dinamo II, sad sam branio dvije utakmice jer sam operirao bruh.
A i ta priča je zanimljiva.
- Znate, kad god mogu idem na Dinamove utakmice, samo gledam kad je slobodno, da mogu otići. Dok sam prošlog ljeta bio igrač Lokomotive kupio sam odmah i godišnje karte za istok, za brata i mene, a idem često i na gostovanja. Tako sam, recimo, bio u Salzburgu, navijao i veselio se na tribini, kad sam osjetio da me nešto probolo. Odmah drugi dan završio sam na operaciji bruha. Čim sam izišao iz bolnice, nakon tjedan dana, zvali su se me iz Dinama da dođem potpisati ugovor. Rekao sam im da ne smijem ustati iz kreveta, pa su došli k meni kući i tamo sam potpisao novi ugovor.
To je u srcu
Kako u snovima izgleda taj debi?
- Znate, još nikad nisam branio u Maksimiru. Jasno da je u glavi kako istrčavam na Maksimir i idem pred navijače na sjeveru. Tako nekako.
Kako sad stvari stoje, ni na proljeće neće dobiti priliku.
- Da, zaista teško da će se na proljeće nešto promijeniti. Iako, iskreno, oduševljen sam Livakovićem i kako je branio u polusezoni, i sad u Kini. Drago mi je da mu tako dobro ide. Stigao je i Zagorac, koji je veliki profesionalac i ne očekujem puno.
Znači, pomirio se s ulogom trećeg vratara?
- Kažem, u Hrvatskoj se ne mogu prilagoditi ni na jedan klub osim Dinama. To je u srcu, ne može se promijeniti.