Saša Pavličić-Bekić u srijedu je i službeno razvlašten, više nije disciplinski sudac Prve i Druge HNL. Smijenjen je, iako neki članovi Izvršnog odbora kažu da to nije smjena, nego samo imenovanje novog čovjeka za novu sezonu.
Šuškalo se duže, znalo od ponedjeljka, ali ipak, jeste li šokirani? - pitali smo ga.
- Iznenadilo me, iz razloga što sam u tri godine kao predsjednik Disciplinske komisije i disciplinski sudac imao preko 700 odluka, a samo je jedna preinačena. Pa kad je tako, ne znam što sam to krivo radio.
Sigurni ste da ste maknuti zbog Soudanija, te jedine promijenjene odluke? Ili postoje drugi razlozi?
- Ne znam koji bi drugi razlog mogao biti, ako je jedna odluka bila preinačena, i to za Soudanija. Ta je odluka po njihovoj procjeni bila pogrešna, naglašavam po njihovoj procjeni, jer bila je sasvim ispravna.
Da ponovno imate predmet Alžirca na stolu dali biste jednak pravorijek?
- Nije li indikativno da se nakon ove moje odluke mijenjao Disciplinski pravilnik. Zašto je HNS to napravio?
Držite zato da ne bi više dopuštao rješenja kakvo je bilo vaše?
- Još jednom, ako sam donio odluku sukladno Disciplinskom pravilniku, pa je kasnije on mijenjan, to jasno govori da sam ispravno napravio.
U javnosti ste imali podršku, razočarani ste na kraju?
- Sigurno nije dobro da se ljudi troše na takav način i s tom brzinom. Posebno ako se radi o osobama koje donose odluke, a disciplinski sudac je najdelikatnija funkcija u HNS-u, nema delikatnije. Zato što si pod povećalom javnosti, medija, svih klubova i navijača. Prema tome, ako takvu dužnost obavlja čovjek koja nema mrlju, i koji donese preko 700 odluka u tri godine, sa samo jednom preinačenom, normalno je da te to ne čini baš pretjerano spretnim.
Na primjeru Krešimira Vlajčevića to je vidjelo, disciplinski sudac eksplozivno se komentirao, na podosta njegovih pravorijeka neki su klubovi urnebesno znali reagirati, čak i tražili da ga se odstrani, u vaših godinu i pol toga nije bilo.
- Da, toga uopće nije bilo. Niti jedan klub nije skakao, nego isključivo pripadnici navijačkih skupina. Ni Hajduk, niti Rijeka nisu imali primjedbi na moj rad, a da jesu ne bi me podržali sada i tražili da ostanem disciplinski sudac. Kolika je bila moja hrabrost, vidjelo se kad sam bio predsjednik Disciplinske komisije i osudili smo nama nadređenog Alojzija Šuprahu, člana Izvršnog odbora. Prema tome, ne vidim razlog zašto sam smijenjen. Na kraju, klubovi bi se žalili da su imali zbog čega, a bilo ih je toliko malo, Rijeka je napisala jednu žalbu, Hajduk možda tri, zapravo četiri u tri godine. Dakle, moje odluke nisu kontroverzne jer su potvrđene na drugom stupnju.
Kakve ste osobno doživjeli reakcije ljudi iz nogometnog svijeta nakon ‘slučaja Soudani’?
- Apsolutno su bile pozitivne. Vidim u medijima da se konstatiralo kako je to bilo dodvoravanje javnost. Ne, nipošto. Neka mi netko objasni što znači nesportsko ponašanja jer to je bio eklatantan primjer nesportskog ponašanja jednog od najboljih igrača Hrvatske lige. To je jasno bilo objašnjeno u odluci, da mora paziti na fair play i kako će utjecati na mlade igrače. Reakcija mu je bila neprimjerna, on je to kasnije shvatio. To što je Komisija za žalbe preinačila odluku nije moj problem. Još jednom ističem, nisam mijenjao odluku glavnog suca, neka se za svagda zna, sudio sam po članku koji se odnosi na nesportsko ponašanje, a ne na odluku suca utakmice. U nju nisam dirao. Reći ću sada da sam i od FIFA-e i UEFA-e imao signale da sam donio jako dobru odluku, da je bila apsolutno ispravna.
U vrijeme Vlajčevića u HNL-u su se dizale bure oko odluka disciplinskog suca, u vaše doba je zavladalo puno više mira.
- Nadam se da će moj nasljednik kvalitetnim radom pridonositi da bude mir. Kao disciplinski sudac donio sam da se svi klubovi ravnopravno osjećaju u svim odlukama. I kad nisu bili zadovoljni nekom presudom, zvali su me, kazali da nisu suglasni, ali da apsolutno ne sumnjaju u moje poštenje i rad. To me činilo bezgranično sretnim. Kad te klubovi zovu na proslave raznih obljetnica kao disciplinskog suca koji ih kažnjava, sve je jasno. Uveo sam pravilo da organizator odgovara za svu štetu na utakmicama, došlo je do primjene ugovora i sporazuma između klubova, te su oni napokon počeli međusobno raditi na dolasku na utakmice gostujućih navijača. Ljudi koji su ulazili na stadion imaju sad personalizirane ulaznice, jako se vodilo računa o sigurnosti natjecanja, a to pokazuje činjenica da na dvobojima na kojima su gostovali Hajduk i Rijeka protiv Slavena Belupa i Intera nije bilo ni jedne baklje. Isto tako na Inter - Dinamo, pa Istra 1961 - Dinamo. Također mojim posredstvom rađen je sporazum pulskog i maksimirskog kluba, i nije bilo ni jednog incidenta. To su jako bitne stvari.
Prije nekoliko mjeseci pojedini su mediji pisali o vama kao kandidatu za predsjednika HNS-a, vidite li se u budućnosti u Savezu?
- Jako volim hrvatski nogomet i svoju domovinu i pomoći ću kako god bude moguće. A to znači, ako me netko jednog dana bude predložio za neku funkciju, bilo koju, razmislit ću o tome. Ako me, recimo, neki županijski savez kandidira za predsjednika HNS-a, dakako da ću razmisliti i o tome.
Kako ste vidjeli pet godina mandata Davora Šukera?
- Iznenadilo me u cijeloj priči da ne nitko nije obavijestio da mi se neće produžiti ugovor, da sam sve saznao iz medija. Iako sam uredno radio svoj posao. Osim što sam to čuo u privatnim razgovorima s kolegama Vladom Ivetom i Matijom Puhakom koji su iznimno korektni prema meni. Iznenadilo me da me ni jedan član Izvršnog odbora nije izvijestio.
Šuker?
- Kad sam imao prijetnje, i to velike od navijačke skupine jednog kluba, i ja i kćer, nije me nazvao predsjednik Saveza da bi me pitao kako sam. Ali to mu ne zamjeram. Što se tiče odluke za Andrijaševića, kojeg sam kaznio s tri utakmice, da sam u pravu pokazuje činjenica što su mi to kasnije potvrdili i u Rijeci. Ali su dodali kako je jedini problem bio što je treća utakmica s Dinamom. S time sam postavio standard i više se takva stvar nije ponovila, da bi se suca omalovažavalo kao službenu osobu.
Je li Šuker uopće razgovarao s vama zadnjih mjeseci?
- S gospodinom Šukerom, kako na početku mandata, tako ni do sada nisam uspio ni popiti kavu.
Moja kći Patricija nije pričala sa mnom sedam dana zbog Soudanija
Zvuči malo patetično, ali moramo pitati: kakav je osjećaj kad cijeli život navijaš za jedan klub, gotovo da nisi propustio sezonu, a da nisi kupio godišnju pretplatnu kartu i redovito dolazio na stadion, znao i po 15 sati putovati autom da bi bio na nekom gostovanju, i onda te taj isti klub izbaci s posla zbog nečega za što si siguran da nisi pogriješio?
- Ne samo to, nego je i moj bratić Dubravko Pavličić igrao za taj klub, odrastao u njemu, moja djeca i supruga navijanju za njega, sve sam dao za taj klub. To ne mijenja moj doživljaj Dinama, a o ljudima koji sada njime upravljaju imamo svoje mišljenje. Mirko Barišić je mene s pet godina učlanio u Dinamo, a zašto su neki protiv mene, znaju oni najbolje.
Je li bilo sugestija prije nego što ste donosili odluke?
- Nije jer nisu to ni mogli kod mene raditi. Prvom prilikom bih to prijavio. Moja kći Patricija nije pričala sa mnom sedam dana zbog Soudanija.
Onda se ona slaže s Dinamom?
- Ha-ha, bilo joj je žao kao navijačici Dinama. A, recimo, nakon što sam zatvorio Poljud kod punca nisam mogao doći na ručak - zaključio je Pavličić-Bekić u privatnom tonu.
Koliko je financijska korist od pozicije disciplinskog suca?
- Prvo sam tri godine u HNS-u radio volonterski, u arbitraži, pa Disciplinskoj komisiji. I uvijek su me birali klubovi, nikad se nije dogodilo da me neki klub ne bi izabrao, unatoč činjenici da su svi znali da sam dinamovac. Tek od siječnja 2016. godine dobivao sam honorar od 5.000 kuna mjesečno.
Infobox (Okvir): Samo se Dinamo izričito izjasnio za moju smjenu
Ispada da je Soudani oslobođen kazne samo zbog moći Dinama. Mijenja li jedan klub pravorijeke u HNS-u?
- Mogu samo komentirati da je u utorak održan skup klubova, i ako se ni jedan osim Dinama nije izričito izjasnio da je za moje smjenjivanje, ne vidim što dalje treba reći. Rijeka i Hajduk su jasno naglasili da nisu za moju smjenu, a bili su puno kažnjavaniji od Dinama.