Prije nekih sedam godina u ugodnom druženju s Goranom Vučevićem dotaknuli smo se talenta Nikole Vlašića, tada još dječaka o kojem se sve češće pričalo kao o novom čudu od djeteta u sportskoj radionici Joška Vlašića.
- Nikola je nevjerojatan - govorio je tada Vučević. - Gotovo svi nogometni elementi su mu za čistu desetku. Dribling, tehnika, primanje, obje noge, brzina, eksplozivnost... Postoji, doduše, činjenica da on na utakmicama te svoje vrline još uvijek ne prezentira na očekivanoj razini, ali tek mu je 12 godina. Kada sve legne na svoje mjesto, doista bismo mogli uživati u fantastičnom igraču.
Nikola će u utorak napuniti 19 godina, iza sebe ima već 84 utakmice za Hajduk, veliku većinu odigrao je kao starter, a ovo mu je druga sezona u koju ulazni kao jedan od ključnih igrača. Zasigurno mu svi nogometni elementi više nisu za čistu desetku, ali i dalje ne postoji stručnjak koji neće podvući koliko ima dobar dribling, tehniku, primanje, obje noge, brzinu, moć, eksplozivnost...
Međutim, unatoč neupitnim napadačkim kvalitetama, Nikola Vlašić ubilježio je 33 utakmice u nizu bez postignutog pogotka, 29 u dresu Hajduka te još četiri u mladoj reprezentaciji. Nevjerojatan ‘post’ za igrača takve klase, koji je - da fenomen bude još nevjerojatniji - sve 33 utakmice odigrao u ‘prednjem pogonu’, kao lijevo ili desno krilo, polušpica, centarfor ili lažni centarfor. Sve pozicije na kojima je postizanje pogodaka na jednom od prva dva mjesta u opisu zadaća na terenu. I nije tu kraj Vlašićeve nevjerojatne statistike, jer i prije tog zadnjeg pogotka - postignutog u Splitu 27. rujna prošle godine - punih 15 utakmica nije bio strijelac. U 48 utakmica - jedan pogodak!? Čista uvreda za takav talent, koju ni solidnih osam asistencija u tom razdoblju ne može pokriti.
Gdje je, dakle, problem? U te 33 utakmice Nikola je barem pet, šest puta bio igrač utakmice, u pravilu uvijek jako dobar, dobar ili barem solidan, a možda je u tri utakmice zaslužio neprolaznu ocjenu. Takve igre jasno ukazuju na to da forma nije razlog nepostizanja pogodaka. Premda su iza njega 84 utakmice za Hajduk, ostalo je nerazjašnjeno koja je njegova prava pozicija. Vlašić je nekoliko puta jasno kazao da se najugodnije osjeća u ulozi polušpice, ili popularne ‘desetke’, iako ga treneri najviše guraju na krilo, u pravilu lijevo, katkad desno. Kod Burića je često igrao napadača, ali i Burić je sam govorio da je to zbog manjka pravih napadača i da to nije Nikolina prava pozicija.
Razgovarajući s trenerima koji su Vlašića vodili posljednjih godina, nameće se i zaključak da je mladić bio i žrtva prevelikog tereta na leđima. Od njega se očekivalo da maksimalno radi za momčad, da jako puno trči, da osvaja lopte, dobiva teške duele na sredini terena, ali i da bude prevaga u samoj završnici. I onda uza sve to da bude prvi igrač momčadi, onaj koji će je pokrenuti kada situacija na travnjaku nije dobra. Neupitno je da Nikola ima individualnu klasu s kojom sve to može, ali ne baš sa 17 ili 18 godina. Pa kada bi odradio sve što je trebao da momčad ‘preživi’ na travnjaku, ostajao bi bez svježine za završnicu.
Sigurno je da Hajduku treba Nikola Vlašić koji zabija pogotke barem jednako kao što i ti pogoci trebaju samom igraču. Unatoč činjenici da je Vlašić neupitan kao važan igrač Hajduka, unatoč zanimanju mnogih europskih klubova, ipak nije normalno da u 33 utakmice u nizu nije zabio. I to je problem na kojem i Vlašić i Hajduk moraju zajedno proraditi. Samo oni znaju, ili bi barem trebali znati, u čemu je tajna ovog fenomena...
Goran Vučević nam je, razgovarajući o Vlašiću, otkrio vrlo zanimljiv detalj.
- Nedavno me nazvao glavni Barcelonin skaut rekavši da na Poljud šalje suradnika koji ima zadatak pratiti samo Nikolu Vlašića. Čovjek je došao u Split na utakmicu Hajduk - Cibalia, ali kako je Nikola u posljednji čas ispao iz momčadi zbog lakše ozljede, čovjek je uzalud došao u Split. No, dugo smo razgovarali i odmah sam shvatio da o Nikoli znaju gotovo sve i da ga pomno prate. Kako sam do proljeća bio Hajdukov sportski direktor, tako sam bio u kontaktima s mnogim klubovima i skautima. Većina njih dobro zna tko je Vlašić, kakve kvalitete posjeduje i mnogi bi ga odmah doveli u klub. Naravno, uvijek je pitanje koliko bi bili spremni posegnuti u džep.