------------------------------------------------------------------
RIJEKA - INTER (Andrijašević 67')
RIJEKA (4-2-3-1): Prskalo - Ristovski, Mitrović, Elez, Zuta - Bradarić, Mišić - Vešović (od 89. Čanađija), Andrijašević, Gorgon (od 77. Matei) - Gavranović (od 90. Črnic)
INTER (5-4-1): Čović - Bosec, Šoljić, Mazalović, Filipović, Čeliković - Blažević (od 84. Kolar), Šarić (od 84. Mamut), Brlečić, Altiparmakovski (od 76. Zulim) - Puljić
------------------------------------------------------------------
Donesu li gosti iz Zaprešića nekakvo magnetsko polje koje smanjuje energiju, agresivnost, okomitost domaćinima? Je li problem u dresovima, tko zna, možda ta žuta boja djeluje izrazito destimulativno za Riječane? Nevjerojatno je, pomalo i neobjašnjivo, da Inter svaki, ali baš svaki put zagorča život nemjerljivo kvalitetnijem protivniku na Rujevici.
I zato svaka čast Samiru Toplaku, bez obzira na rezultat koji mu ne ide u prilog!
Naoko su se Žuti postavili kao i svaki drugi protivnik na Kvarneru. Dvostruki blok u zgusnutoj formaciji (jučer 5-4-1), naprijed istureni pojedinac koji moli nebesa da mu dođe jedna iole upotrebljiva lopta, kao i što se defenziva nada što dulje izdržati bez primljenog pogotka. Drži rezultat, pa što bude - bude, to je plan svih gostiju osim Dinama u Rijeci.
Problem je u tome što jedino Interu pod Toplakovim vodstvom svi planovi polaze za rukom! Sasvim pošteno, Žuti se bore za svoj klub, svoje bodove, svoje eventualne transfere... Tu nema ničeg spornog, bilo bi dobro da u nadolazećim danima netko ponudi stručno objašnjenje zašto Rijeka teško igra protiv Intera i zašto Žuti mogu držati koncentraciju, a ostali gosti ne. Modri dobiju gol nakon nekoliko sekundi, Osijek nije postojao na travnjaku. I zato, naravno, ide pljesak gostujućoj momčadi (Čoviću, Puljiću i Šoljiću posebno!) koja je Rijeku bacila u "kvalitetnu" nervozu.
Od otprilike 30. minute do Andrijaševićeva pogotka nervoza se mogla rezati nožem. Vladala je na tribinama, ali i na travnjaku što je Kek sigurno uočio i na čemu će morati poraditi. Ne može se svakoga samljeti na početku, treba koji put biti strpljiv... Rijeka je igrala dobro, stvarala šanse, moralo se otvoriti.
Riječki junak je sinoć bio Franko Andrijašević koji se, polako ali sigurno, pretvara u najveće ovoljetno pojačanje. Nije tajna da ga je Matjaž Kek dugo htio, da se svojim igračkim karakteristikama i profilom (čvrst, dolazi iz drugog plana, ima realizaciju...) savršeno uklapa u njegov stil igre. Iako kaže da "na ploči nacrta 4-4-2", sasvim je jasno da Franko ordinira iza Gavranovića, kao onomad Moises iza Kramarića.
- Znaš, ja nikada ne bih pustio Andrijaševića. Možda nije za Ligu prvaka, ali za HNL je vrhunski, on ti sigurno sam riješi 4-5 tekmi - rekao je kolega iz Zagreba koji prati Dinamo.
Eto, bio je u pravu. Jučer je riješio jednu. Nakon prekida, onako kako se takve utakmice rješavaju. Za +6.