Uđeš kako želiš. Vrata su otvorena, stepenice prema tribini škripave, po terenu šeće mlađi gospodin s vrećicom u ruci. Mislili smo da mu je to posao, da se brine o travnjaku, ali ne on je - poljski turist! Ne biste vjerovali koja scena. Mi ga baš htjedosmo pitati o stanju terena, a on nas preduhitri pitanjem.
- Znate, ja sam iz Poljske, tu sam turistički, volim nogomet i gdjegod dođem obilazim stadione, gledam utakmice. Ići ću i navečer (sinoć, nap.a.) na utakmicu Dinama i Istre. Nego, recite, ima li ovdje neki fan shop - pitao nas je momak, jedva smo zaustavili smijeh.
- Čiji? Lokomotivin, Zagrebov?
- Svejedno! Skupljam šalove, pa bih htio jedan i od nekog od tih klubova.
- Dragi moj, gospodine, nemate ovdje ni WC, kamoli fan shop. Ako ste žedni, možete gore na tribini popiti pivo, ostalo je još u jednoj plastičnoj boci, vjerojatno od neke adolescentske fešte od sinoć. Vinom vas, nažalost, ne možemo ponuditi, jer ona boca tamo iza novinarskih mjesta je prazna. Pušite li, možete gore na tribini skupiti čikova za dva života. Samo, onda nikad nećete prestati!
- Da, vidio sam, neobičan stadion. Moram priznati da je kod nas u Poljskoj sad stanje bolje, imamo nove stadione, svi su moderni, uredni - kazao nam je Poljak, simpatizer Bjelice i Lecha iz Poznana i najavio novi susret u Maksimiru na utakmici.
Nije bilo razumijevanja
I tako je on otišao, a mi ostali razmišljati; zar se ovdje i dalje igra Prva liga. Zar je stadion u Kranjčevićevoj uistinu dobio licencu?
- Kako god zvučalo, on ima sve uvjete za licencu. Reflektore, natkrivena sjedeća mjesta, novinarsku ložu... Jest da je sve to derutno i ružno, da komocije nema, ali formalno-pravno zadovoljava sve uvjete - rekao nam je Dennis Gudasić, direktor Lokomotive, koja je domaćin u Kranjčevićevoj.
No, sad nastaje problem. U Prvu HNL ušao je Rudeš, koji također nema uvjeta igrati na svom stadionu, pa mu je izbor Kranjčevićeva. Koja je još uvijek Zagrebova, iako će taj klub nagodinu biti trećeligaš.
- Nema šanse da se preselimo iz Kranjčevićeve u Veslačku. Bila bi to katastrofa za Zagreb - rekao nam je direktor kluba iz Veslačke, Tomislav Čilić. Kao da nije katastrofa što taj klub postaje trećeligaš. A za tri kluba nema mjesta na tom stadionu.
- Ne bi teren to izdržao, travnjak je jako loš - kaže Gudasić, složio se s time i Čilić.
Dogovor je, dakle, ovakav, Rudeš i Zagreb dijelit će Kranjčevićevu, Lokomotiva će morati u Maksimir.
- Šteta. Mi smo se baš udomaćili u Kranjčevićevoj, taj je stadion idealan za nas, baš primjeren. Mi smo čak i ponudili da ćemo uložiti određena sredstva da mi budemo ti koji će biti odgovorni za stadion, uredili bismo ovo što se može urediti. Od novinarske i svečane lože do svlačionica, malo sve to upicanili, bio bi to sasvim pristojan stadion. Međutim, nismo naišli na razumijevanje ni na jednoj strani - reći će Gudasić.
Prošao vijek trajanja
Stadion je, u načelu, Zagrebov. Taj klub ne želi otamo otići, unatoč rezultatskom padu, a nitko ne želi trajno ulagati u gradsku imovinu.
- Ovom stadionu prošao je vijek trajanja. Mali radovi i dotjerivanja nemaju smisla, trebalo bi napraviti neki pravi projekt - razmišlja Čilić.
Naravno, izbori su, vrijeme obećanja, ali i vrijeme vakuuma, kad su u pitanju trajnja rješenja za sportske objekte u Zagrebu. Naravno, i nije vrijeme za nikome se zamjerati, tko zna kako će se dijeliti karte poslije izbora.
- Mi imamo gotov projekt za naš stadion i nadam se da nećemo dugo biti podstanari u Kranjčevićevoj. Možda se već tijekom prve prvoligaške sezone vratimo u Rudeš - rekao je nedavno Ivan Knežević, predsjednik Rudeša.
Rudešani, očito, ne razmišljaju dugoročno o Kranjčevićevoj, pa i nisu zainteresirani za ulaganja u taj stadion. Lokomotiva s njega odlazi, Zagreb je u trećoj ligi i nema apetite za neke velike građevinske projekte. A ni gradski vrh nema još neko trajno rješenje, od svih onih ideja koje su unazad 20 godina padale na pamet, nije ostvarena nijedna. Niti je Kranjča srušena pa negdje drugdje izgrađen manji, funkcionalan stadion koji bi koristilo više klubova, niti je ovaj stadion doživio neku veću adaptaciju. Niti, izgleda, neće, iako potrebe za njim ima. U centru je grada, prihvatljiv svima, drugi dom.
Nastavlja propadati
Ali, nastavlja trunuti i propadati, kao da su svi dignuli ruke od njega. Licencu ima, to je svima najvažnije. A to što nema interneta za novinare, ispravnog i čistog WC-a za publiku, što su stepenice trule, stolci polomljeni, a na svakom koraku možete nagaziti na razbijeno staklo, što sve škripi i trese se, jednostavno, ne djeluje sigurno i komforno, ha, to nije bitno? Poljska? Ma kakva Poljska, gdje je Poljska...
Za travnjak treba 400.000 eura
Da maknete sve nedostatke, ostaje travnjak. Kao najvažniji za nogomet. Ili bi trebao biti, jer, po hrvatskim propisima, važnije je imati reflektore i brojače ulaznica nego kvalitetan teren. Ali, da Kranjčevićeva ima pravi, kvalitetan teren, bilo bi sve ipak lakše, a onda bi možda i sva tri kluba mogla igrati na njemu.
- Mi smo se raspitivali i došli do računice da bi za oko 400 tisuća eura Kranjčevićeva mogla dobiti travnjak nove generacije, poput onoga na Rujevici. Cijene stalno padaju, ti su tereni sve bolji, više to i nije neki trošak. Naravno, trebali bismo promijeniti i dovode, cijevi, drenažu, ali sve bi se to moglo za neku normalnu svotu. Ali, nitko ne reagira - ispričao nam je Lokomotivin direktor Gudasić, rekavši da se njegov klub pomirio s odlaskom na Maksimir.
- Ma, bilo bi glupo da se mi sad inatimo, da inzistiramo na Kranjči pa da Rudeš ne može ovdje igrati ni dobiti licencu. Da smo sretni, nismo, ali kako je - tako je.