Petstotinjak ljudi ispratilo je na Mirogoju Zvjezdana Cvetkovića na posljednje počivalište, s tugom i boli koje su izraženije što je čovjek mlađi i smrt iznenadnija, a Zvjezdanov odlazak s ovoga svijeta šokirao je i one koji su ga poznavali osobno, i navijače Dinama čije sjećanje seže u dane u kojima je s brojem tri jurišao podno zapadne i istočne tribine Maksimira.
Vidjeli smo mnoge suigrače mu iz čuvene 1982. godine, bili su na pogrebu Zlatko Kranjčar, Marko Mlinarić, Milivoj Bračun, Marijan Vlak, Velimir Zajec, Tomislav Ivković, Stjepan Deverić, Željko Hohnjec, Vlado Deželić, Davor Braun, Mladen Munjaković, Zlatan Arnautović, Zvonko Marić… Okupila se cijela momčad Lokomotive u kojoj je Zvjezdanov sin Igor tehnički direktor, vodstvo i Radna zajednica Dinama. Majka Koviljka, supruga Nevenka i djeca Igor i Iva bili su neutješni, brat Boro držao se koliko je god mogao.
- Ovo mi je već drugi suigrač koji je preminuo, strašno sam pogođen i tužan, život je bezvezan i samo pokazuje da se moramo puno više družiti - pričao nam je Velimir Zajec nakon što je bacio laticu ruže u Zvjezdanov grob.
- On je bio takav karakteran čovjek da je mnogima služio za primjer. I odličan igrač, jedan od najboljih lijevih braniča Dinama u povijesti.
Živio je nogomet
I na komemoraciji u Dinamu u podne našlo se mnoštvo ljudi iz nogometa, kluba i šire, poput Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, govor je održao i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji se prisjetio kad je u četiri ujutro usred kampanje “uletio“ na svadbu Zvjezdanove kćeri Ive.
- Tragedija je kada roditelji ispraćaju djecu - kazao je Bandić.
Predsjednik Modrih Mirko Barišić istaknuo je 222 službene utakmice, čak 492 ukupno…
- Ne tako davno bio je u klubu, kazao mi je: “Čuvajte tu instituciju da bude utočište mladim generacijama.” I te njegove riječi ću pamtiti.
U ime Karlovčana oproštajne riječi uputio je tajnik i stručni koordinator tamošnjeg kluba Stjepan Benić, gdje je Zvjedan napravio prve korake na nagovor legendarnog Čavleka, a Marijan Vlak, kolega iz legendarne 1982. godine, istaknuo je:
- U slično smo vrijeme on i ja došli u Dinamo, u mali Ajax, kako su tada zvali drugu ekipu koju je vodio Zorislav Srebrić i inzistirao da ne stasamo samo u igrače, nego i ljude, a onda je u zimi 1981. godine Ćiro Blažević priključio prvoj momčadi Zvjedana, Bračuna i mene, kao tri nova čovjeka za naslov prvaka. Znate, bilo je puno talentiranijih igrača od Cvetkovića, ali došao je do visoke razine zato što je bio izuzetan profesionalac… A sad, kad su mi u ponedjeljak javili da je preminuo, nisam mogao vjerovati, mislio sam da je kriva informacija, Tražio sam potvrdu, nažalost, za sat vremena dobio sam vijest da je to istina. Zvjedan će ostati u našim mislima i srcima - zaključio je Vlak vidno dirnut, sa suzama u očima.
Zvjezdan je živio nogomet i za nogomet, pratio sve trendove domaće i svjetske.
- Itekako iz naših druženja ima anegdota - otkrio nam je Zlatko Kranjčar, koji je isticao Zvjezdanovu pozitivnu narav, pa smo ga pitali i za poneku dogodovštinu.
Uvijek uz svoje kolege
- Dobro sam zapamtio novogodišnji turnir u Zürichu, točno za doček 1982. godine. Imali smo na Novu godinu finale s Grasshopperom za koji je igrao kao gost Franz Beckenbauer, a vodio ga je čuveni trener Hennes Weisweiler. Ćiro je bio silno motiviran da ih pobijedi, to je njemu puno značilo, a mi mladi htjeli smo se malo zabaviti, biti među ljudima, doživjeti Novu godini. Trener nam je dopustio da budemo vani samo do pola jedan. No, mi se dogovorimo da kriomice pobjegnemo, Mlinka, Štef, Zeko, Zvjezdan, Bračun, ja, Tomo Ivković…No, lukavi Ćiro čekao nas je ispred lifta, slutio je da bi se nešto moglo dogoditi. Spustimo se, a kad on tamo. “Gdje ćete vi, na spavanje!”, povikne. I neki su se doista okrenuli, recimo Bračun, i vratili se, a nas nekoliko kazalo je: “Ne šefe, idemo u grad.” I Zvjezdan je stao uz nas, to je taj njegov karakter, iako je bio silan profesionalac, kad je ekipa u pitanju uvijek je bio uz kolege. Naravno, mi se proveselimo, a sljedeći dan finale je bilo navečer, naspavali smo se, odmorili i osvojili. Na svečanoj večeri digao se Zvjezdan i rekao pred svima: “Ćiro, vi ste trener, a ne Weisweiler! Dopustili ste igračima da se zabave, a njegovi su spavali. Stvorili smo atmosferu koja nas je vodila do titule.”
Bio je najjači
Slušajući Marka Mlinarića čak smo se i našalili - pa Dinamo nije obranio naslov 1983. zato jer je Cvetković kupio nove traperice.
- Zvjezdan je bio nevjerojatno praznovjeran. Mnogi igrači su takvi. Na svaku utakmicu dolazio je u istim trapericama, istoj majici, istim čarapama, i vjerovao je da zato pobjeđujemo.
Ali onda ste prestali dobivati.
- Je, valjda zato što je kupio nove traperice - nasmijao se Mlinarić.
Zvjezdan je preminuo u 57. godini, nakon Ismeta Hadžića on je drugi iz Ćirine šampionske ekipe, no uspomene na njega ne izazivaju samo suze, nego i osmijehe i ponos što je Dinamo imao takvog igrača iza kojeg nikad nije bilo mrlje, njegova je životna priča samo sport, poštenje, odanost klubu i nogometu.
- On je jedini igrač na kojeg nikad nisam povisio ton. I znate što, u toj generaciji bio je zapravo tihi vođa. Zato jer je bio najjači - konstatirao je Blažević.