Što je pokazao dvoboj Hajduka s Lokomotivom u Kranjčevićevoj? Da je Hajduk prejak za sve “iz ostatka lige”. Sve momčadi koje su plasirane u donjem dijelu ljestvice postale su lak zalogaj za Hajduk. Kako drukčije definirati činjenicu da su Bijeli u susretima s Lokomotivom, Cibalijom, Splitom i Istrom uzeli maksimalnih 12 bodova uz gol-razliku 9:0! S druge strane, u dvobojima s tri prvoplasirane momčadi prvenstva osvojili samo jedan bod uz omjer pogodaka 3:9. Brojke ne lažu, dapače, sve jasno govore.
Hajduk se profilirao u početnih sedam kola. Bolji su Bijeli nego prošle godine. Bodovno bolji, da budemo načisto, a kako će igrački izgledati te koji će plasman ostvariti tek će se vidjeti.
Nedostižna razlika
U početnih 45 dana sezone Bijeli su potvrdili status momčadi koja je nepremostiva prepreka za one iz “podruma lige”, ali isto tako, neuhvatljiv je Hajduku krov HNL-a.
Dinamo i Rijeka su igrom, kadrom i rezultatom napravili bodovnu razliku koja će se u bliskoj budućnosti vjerojatno i povećati. Ali, nije to neočekivano s obzirom na ulaganja i pojedinačnu kvalitetu igrača. Nije čak neočekivan ni ulazak Osijeka u vrh, jer momčad iz Gradskog vrta jedina novim ulaganjima radi razliku u odnosu na protekle sezone. Zato je Hajduk protiv Lokomotive pokazao jasnu klasu, ali ujedno i potvrdio limit.
Prije godinu dana rujansku stanku dočekao je Hajduk kao četvrtoplasirana momčad lige s tri boda manje od lidera Dinama (16-14). Brojke i statistika su varljive, pa iako je danas Pušnik u postocima osvojio više bodova, Burić je bio uspješniji na ljestvici. Hajduk je krajem kolovoza 2015. gajio nadu da će biti u uskoj utrci za prvo mjesto. Zašto? Zato što je odigrao remi s Modrima u Maksimiru te uzeo bod Rijeci na Rujevici.
Držao je Dinamo na razlici koja je obećavala zanimljivu šampionsku utrku i pritom bilježio uzlaznu formu u prvenstvu. Danas je Hajduk šest bodova iza dvije najskuplje momčadi lige, međutim utakmice s Dinamom i Rijekom pokazale su da je razlika kvalitete momčadi veća od bodovne. Prije godinu dana Hajduk je u takvim susretima bivao ravnopravan, i ma koliko se nekome nije sviđao pragmatični nogometni pristup Damira Burića, ostali su Bijeli bez poraza u tim najjačim utakmicama HNL-a. Usporedba je pritom sasvim realna, jer i danas kao i prošlog ljeta, Hajduk je igrao na dva kolosijeka, borio se s financijskim nemogućnostima i egzistencijalnom nemoći... Sličnu je situaciju pred dva ljeta morao potpisati i Igor Tudor. Na početku rujna 2014. Tudoru je prvoplasirani Dinamo bježao velikih devet bodova, a Rijeka osam bodova. Već početkom rujna bilo je razvidno da su Bijeli osuđeni na borbu za treću poziciju.
Nema pomaka
Što je Pušnik promijenio u odnosu na Burića? Bilježi dobru statistiku, ali nema konkretan pomak. Na proljeće je Hajduk rijetko pobjeđivao, u gostima samo jednom i to na kraju sezone kod Zagreba u Kranjčevićevoj. Na Poljudu je strpljivo skupljao bodove u susretima s “fenjerašima”, a jednom su uzeli “skalp” i Dinamu. Iznimka, kao što je otklon od pravila bio i poraz od Lokomotive u Kranjčevićevoj u veljači ove godine. Jer, sve ostalo je prošlo u okviru očekivanoga. Takav je i današnji Hajduk. Suvereno uzima bodove protiv “malih”, ali ne može ući u ozbiljnu utrku s vodećim dvojcem. Čak štoviše, morat će se s Osijekom boriti za potvrdu treće pozicije.
Nada postoji, ali...
Na ostvarenom se temelji predviđanje jesenske budućnosti, zato su fragmenti s početka sezona jasni pokazatelji. Lokomotivu i Cibaliju može pobijediti i kombnirana momčad Hajduka. Nema problema u tim dvobojima ako izostanu standardni stoperi (Čosić/Nižić) ili zadnji vezni (Jefferson/Savvas), međutim s Rijekom ne može sastav bez najboljih prvotimaca. A protiv Dinama ni udarnih 11 nije jamac da bi se došlo do boda ili makar izbjegao rezultatski debakl. Zato ni odlazak Sušića nije ključni gubitak, jer činjenice su jasne. Sa Sušićem se nije moglo skinuti Modre, ali bez njega se ovog ljeta pobjeđivalo sve redom iz “donjeg doma”.
Razliku su Bijelima u prvenstvu kreirala tri igrača. Kalinić i dva strijelca, Ohandza i Erceg. Kalinić u svakoj utakmici u kojoj je stao na vrata (osim protiv Dinama), Ohandza za pobjedu protiv Splita i otvaranje u dvoboju s Istrom, a Erceg za pobjedu protiv Lokosa i bod u Osijeku.
Ima li Hajduk prostor za iznenađenje ove jeseni, može li se približiti Dinamu i Rijeci? Da se može predvidjeti, ne bi bilo iznenađenje. Tako glasi odgovor. Nitko nadu Bijelima ne može uzeti, ali kako je krenulo, Hajduk tek treba potvrditi status iz prošle sezone. Kalkuliralo se u najavi sezone da bi Hajduk mogao s treće pozicije napasti drugoplasiranu Rijeku, ali limitiran je igrački kadar i realnost je malo drukčija. Hajduk je na početku sezone bliži definiciji da je trećeplasirani koji brani svoju poziciju, a ne napada drugoplasiranog. S obzirom koliko je Osijek uložio samo u Bobana i Ejupija, dva golgetera nacionalne klase, očekivano je da je Zekićeva momčad postala ozbiljan konkurent za treću poziciju.