Ante Erceg doživio je ono što je san mnogih igrača Hajduka: zabio je Dinamu za pobjedu na Maksimiru. Ispunio je svoju veliku želju, snove pretvorio u javu. Osam i pol godina prošlo je od zadnjeg slavlja, nije svim generacijama Hajduka uspjelo doživjeti pobjedu na Maksimiru.
- Naš pomoćni trener Vik Lalić rekao mi je da nije pobijedio Dinamo u Zagrebu, a tolike je godine igrao u bijelom dresu. Nadam se da sljedeći put tradicija nepobjedivosti Dinama u Maksimiru neće trajati toliko dugo - kazao je Erceg u startu našeg razgovora u rano nedjeljno poslijepodne na Poljudu.
“Hvala i dođite nam opet”, tako je pisalo na maksimirskom semaforu dok su se hajdukovci fotografirali za uspomenu nakon utakmice. Zaista slika za dugo sjećanje.
- Prekrasan je osjećaj zabiti u derbiju na Maksimiru. Ne trebate me pitati je li mi ovo najdraži gol u karijeri...
Kome je Erceg posvetio zgoditak?
- Torcidi i svim našim navijačima. Zaslužili su za podršku koju nam stalno pružaju.
Kako je šetati po Splitu dan poslije derbija?
- Iskreno govoreći, ne znam. Tek ću u ponedjeljak doživjeti taj osjećaj jer sam nedjelju proveo na Poljudu. Direktno sa svojih Mejaša otišao sam na zamjenski trening na Poljud. Međutim, na društvenim mrežama javljaju mi se i nekadašnje kolege iz osnovne škole. I to je dokaz da se nešto posebno dogodilo.
Osjetio sam Futacsa
Premda se sve vidjelo na TV-u, trebalo je od Ercega, iz prve ruke, čuti kako je postigao zgoditak za 1:0 na Maksimiru. Bilo je tu svega, udarca koljenom, pa spretnog zgoditka iz drugog pokušaja. Erceg nam je ponudio svoju priču s naslovom “Kako sam postigao zgoditak”.
- Osjetio sam da će Futacs odložiti loptu. Nije prvi put, često mi odlaže loptu glavom, tako smo dali i gol Solinu u Kupu. Znam, nije neka usporedba, ali hoću reći da smo i ranije znali napraviti takve akcije. Na leđima mi je bio stoper Dinama Lešković i krenuo sam na šut.
Loše ste zahvatili loptu, udarili koljenom?
- Ne, nisam je loše zahvatio, nego mi je u trenutku udarca zasmetao Lešković. Tijelom me gurnuo naprijed, lopta me udarila u koljeno i prvu je Livaković obranio. Na poluvremenu sam treneru rekao da ne mogu pružiti 100%, da me jako boli koljeno koje sam ozlijedio još u trećoj minuti nakon dvoboja sa Šitumom. Još sam dodao, bolje neka uđe zdrav igrač. A imao sam i žuti karton. Primijetio sam da su Dinamovi igrači išli na mene, ciljali me na drugi žuti, da pocrvenim...
Ali davno je završio Erceg s crvenom bojom... Ali vratimo se na početak priče, kakva je bila prva zamisao trenera Carrilla?
- Nije nam imao razloga puno govoriti, vidjelo se u našim očima da smo željni pobjede. Još smo više bili motivirani zbog svega što se događalo u tjednu pred derbi. Temelj naše pripreme bilo je koncentrirano držati obranu. Usto se tražilo agresivno zatvaranje sredine i sprečavanje njihovih najopasnijih igrača.
Nije bilo panike
Primarno ste bili fokusirani na obranu pa onda što se uči iz kontranapada. Mnogi su skloni kazati da je riječ o pobjedi Carrillova bunkera.
- Nismo pleli mrežu oko Dinamova gola, stali smo kako je trener tražio. Međutim, bunker nismo igrali. Nije bilo panike i dekoncentracije, svi su maksimalno odradili. Kao i Juventus prošli tjedan u Barceloni. Je li Juventus igrao protiv Barce u gostima bunker? Pa neće ih napasti... Mi smo Dinamu svjesno prepustili inicijativu, ali svi su njihovi pokušaji bili bezopasni. Njihovi su stoperi najčešće imali loptu. Možda se u drugom dijelu igralo drukčije, drugo sam poluvrijeme malo gledao, tek sam došao kod 2:0 za Hajduk.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI