Hajduk je na startu u novu sezonu po rezultatima prošao jako dobro, ali po prikazanoj igri nema ni prolaznu ocjenu. Razlog tome je činjenica da su “bijeli” u tri službene utakmice - dvije u Europi i jednoj u prvenstvu bili miljenici sreće. Naravno, u takvom razvoju velike su zasluge Kamerunca Francka Ohandze.
Trener Marijan Pušnik nastavlja s veseljačkim, optimističnim gardom, u njegovim izjavama ima realnosti kad govori o siromašnoj kvaliteti igračkog kadra, pa i prikrivene zabrinutosti što on može uraditi s takvom grupom koja mu je na raspolaganju. Pušnik se uzda u prijelazni rok, nada se nekim prinovama, onima koji bi ojačali igračku strukturu, a za sada ispada da dolaze neki kojima je bijeli dres u stvari poklon.
U više navrata sam tražio razgovor s Pušnikom, ono oči u oči, ali to mi nije omogućeno. Pušnik se odnosi prijateljski, korektno, tumači:
- Nemojte meni prigovarati, ja sam pripravan za razgovor, dapače kad sam dolazio, dogovorili smo se da ćemo se naći i na dugo pričati. Ja od toga ne bježim, ali naredili su mi da se svi pojedinačni razgovori moraju dogovarati preko glasnogovornika Ante Bilića.
Prigovorio sam i Biliću, on je po drugi, treći put uzvratio kako “još nije vrijeme za dozvolu”. Nisam dobio odgovor koji bi me zadovoljio, otkud i zašto taj embargo? U biti jako dobro znam da pojedinci u klubu, ali i strukture izvan kluba do kojih se vodstvo Hajduka itekako drži strogo kontroliraju situaciju i ne dozvoljavaju razgovore s novinarima, koji se prema “bijelima” odnose i najmanje kritički. Oni vole novinare koji pišu po njihovom diktatu, razne portale koji imaju ekskluzivnost najava novih sponzora, brojnih oglasa, vijesti iz usluge.
Ante Bilić je preuzeo ulogu čuvara igrača, prvotimaca i funkcionara Hajduka od nepoželjnih novinara. Zanimljiv je on lik, radio je solidno svoj posao, pa je pomislio da ga je nadrastao, otišao je iz Poljuda navodno u diplomaciju, onda se nadao angažmanu s Igorom Tudorom u Grčkoj, pa se po pričanju kolega nudio Rijeci, pojavio se kao servisni čovjek Aspire, visoke škole za sportski menadžment, da bi potom poduzeo sve kako bi se vratio u sedlo u Poljudu. Po svoj prilici je shvatio da mu je u tom leglu mjesto, izgurao je jednog kolegu, zauzeo poziciju i sad se igra poslušnika.
Odavno u Hajduku nastoje ukrotiti novinare, prisiliti ih da pušu u jedra “bijelih” i to bez na to obzira na to što je evidentno da je klub u krizi. Kad je došao novi predsjednik Ivan Kos i kad su krenule smjene pa se angažiralo nove ljude za sva rukovodeća mjesta, zauzeo sam stajalište da će o njima i njihovu radu presuditi njegovo veličanstvo rezultat. I to u poslovnom smislu i pogotovo natjecateljskom.
Zarekao sam se javno da ću u kritikama biti vrlo suzdržan i to ne sto prvi dana, nego punih 200 dana, znači više od šest mjeseci. A tijekom tog roka i Kos i Pušnik i svi drugi morat će podnijeti račune. Jako bi me radovalo da sve dobije pozitivne tonove, onako junačke kako to zbori trener Pušnik.
Kako god okrenuli, bez i obzira na sve smjene, izgleda da će u Poljudu bez problema opstati isključivo likovi kao što je Ante Bilić jer on ima načina da se dopadne, da ne kažem ulizuje, gazdama.