Raspričao se Josip Radošević (23), premda mu je prvi odgovor u našem druženju bio kratak i jednostavan “da”. Htio je reći da je zadovoljan u Hajduku. Ali, srećom, nije samo na tome ostalo. Radošević se ovog ljeta vratio na Poljud poslije četiri i pol sezone igranja u inozemstvu. Prošao je Napoli, Eibar, Rijeku i Salzburg da bi opet došao u klub koji mu je pružio nogometno ime.
S kojim se primarnim ciljem Radošević vratio na Poljud?
- Moj cilj je da budem dio Hajduka koji se diže, Hajduka koji se mijenja i gleda prema naprijed. Želim pomoći da se Hajduk vrati tamo gdje je nekoć bio. U Europu, na vrh hrvatskog nogometa.
Prošlo je već 12 godina otkada je Hajduk uzeo zadnji naslov prvaka, sedam je godina prošlo od igranja europske jeseni. Pamti li Radošević ta divna vremena?
- Bio sam dječak, imao sam 14 godina kada sam skupljao lopte u jednoj europskoj utakmici na Poljudu. Ušao je Tičinović u igru, mislio sam “kada bih i ja jednog dana mogao ovako”.
Dobre vibracije
Snovi su se ostvarili. Radošević je već četiri godine kasnije bio na travnjaku Poljuda u dresu Hajduka. Ali, nije se vratila slava Bijelih, nisu se još vratili trofejni dani. Zato se Radošević vratio iz inozemstva.
Zašto niste ostali u Salzburgu iako je klub iz Mozartova grada igrao kvalifikacije Lige prvaka?
- Imao sam nekoliko ponuda, među njima i ponuda Hajduka. S Austrijancima sam se nakon prve godine trebao dogovoriti oko nastavka igranja. U Salzburg sam došao kao slobodan igrač, imao sam mogućnost izbora nakon 12 mjeseci. Izabrao sam Hajduk jer sam osjetio pozitivne vibracije s Poljuda. Osjetio sam da se nešto dobro događa...
U četiri i pol godine, koliko ga nije bilo na Poljudu, promijenio se Hajduk. Promijenio se klub, promijenila se momčad, ali i status Radoševića. Od klinca koji obećava postao je nositelj igre i najplaćeniji igrač kluba. Nije stariji po godinama, ali ima golemo iskustvo koje mu daje i veću odgovornost.
- Igrao sam vani, u različitim jakim ligama i jasno je da sam skupio puno iskustva,. Nije mi trebalo vremena za adaptaciju, ali moram reći, nisam zadovoljan dosadašnjim rezultatima. Možemo puno bolje i vjerujem da smo na dobrom putu, da se dižemo u formi.
Imat će Bijeli prilika za promjene, jer slijede četiri važne utakmice. Tri u prvenstvu (Cibalia, Dinamo, Belupo) te utakmica Kupa sa Šibenikom. Važna je i Cibalia, jer je to utakmica koja podiže samopouzdanje pred derbi, zar ne?
- Prva sljedeća je uvijek najvažnija - odgovorit će Radošević u maniri pravog euro-profesionalca.
Kroz male korekture može puno više pružiti. Utakmice s direktnim konkurentima nisu bile prava slika, to je bitno naglasiti.
Radošević drži da svaki igrač ima prostor za napredak. Njegov napredak trebao bi se potvrditi kroz promjene u veznom redu.
- Navikao sam igrati u tandemu zadnjih veznih. Tako je bilo u Eibaru i u Salzburgu. Kada igraš veznog, automatski imaš defenzivniju ulogu i pokrivaš poziciju do centra, pa ako uz to stigneš zapucati još bolje.
Kad pukne, pamti se
Rijetko šutira Radošević, ali kada opali, onda se pamti. Kao protiv Evertona krajem kolovoza na Poljudu. Međutim, od jednog gola se ne živi, treba zabijati u kontinuitetu. Bljesneš u Europi, ali kiksaš u prvenstvu i opet nije dobro.
- Igrali smo ozbiljne europske utakmice. Levski, Bröndby, Everton, nikad nije bio tako težak ljetni raspored. Pokazali smo da možemo, ali jasno je da trebamo nastaviti u tom ritmu.
Prvi zadatak je smanjiti razliku. “Minus devet” previše je za proljeće.
- Naučio sam, uvijek moraš ići utakmicu po utakmicu. Istina, moramo i dobiti jednu veliku. Da vratimo povjerenje navijača i da se promijeni bodovno stanje. Drukčije je kada se držiš na tri-četiri boda iza prvoga.
Osjećate li pritisak u tom lovu na odbjeglog lidera? Kako biste usporedili kvalitetu Hajduka s Dinamom i Rijekom?
- To je pozitivni pritisak koji nas ne sputava. Kvalitetom smo ravnopravni s Dinamom i Rijekom, ali nisu naše igre bile realna slika. Jedva čekam da opet dođu utakmice protiv Dinama i Rijeke. I nema nikakvog alibija za rezultate koje smo postigli u tim susretima. Možemo više dati i gotovo.
Ne želim se nametati
Toliko o Radoševiću u Hajduku. Što je s reprezentacijom, prošlo je više od pet godina otkada je Radoševć debitirao za Vatrene u Bruxellesu protiv Belgije. Paradoksalno, ali debi je ostao i jedini nastup Radoševića u reprezentaciji.
Nada li se povratku u kockasti dres?
- Raduje me da je reprezentacija ušla u doigravanje, jer u najtežoj situaciji smo uvijek bili najbolji. Ja sam optimist što se tiče našeg odlaska na SP. Glede pitanja povratka, uvijek imam ambiciju, jer svakom je igraču najveća čast igrati za reprezentaciju. Ali ne želim se nikome medijski nametati.
Treba se nametnuti igrom. S dizanjem Hajduka, podići će se i šanse Radoševića za povratak u reprezentaciju.
- To bi bilo logično.