Godina je bila 2012. NK Kustošija na dnu, u Drugoj zagrebačkoj ligi, ili šestoj ukupno. S oronulim igralištem i svlačionicama, s momčadi koja je bila prepuštena sama sebi, jer nitko nije želio preuzeti mjesto predsjednika u klubu osuđenom na propast.
I onda se netko sjetio Vlade Babića, uspješnog privatnog poduzetnika i velikog nogometnog zaljubljenika. Vlado Babić nije iz Kustošije, ali znao je vrijednosti koju je taj klub kroz godine imao. I očito je prepoznao nešto što drugi nisu vidjeli...
14 igrača iz vlastite škole
U Kustošiji se nitko ne treba zavaravati. Danas, samo pet godina kasnije, imaju drugoligaša, jedino zahvaljujući Vladi Babiću i njegovoj rijetko viđenoj volji, sposobnosti i odlučnosti da nešto napravi. Uz pomoć nekolicine prijatelja paralelno je gradio i momčad i infrastrukturu i školu, nešto što i mnogo moćniji teško mogu raditi paralelno.
No, Babić je uspio. Kustošija je u Drugoj ligi, izborila je to s momčadi u kojoj je 14 igrača odgojenih u klupskoj nogometnoj školi, i među drugoligašima će po tome biti jedinstveni. Igralište sve više izgleda kao pravi mali stadion, koji će preko ljeta biti dodatno ukrašen kako bi Kustošija na jesen drugoligašku premijeru imala pred svojim ljudima, u svom kvartu.
- Trebamo nove sjedalice s naslonom, trebamo još dodatnih 200 mjesta kako bismo premašili brojku tisuću, bez koje ne možete igrati u Drugoj ligi. Svlačionice su bez problema dobile licencu, kao i ostale prateće prostorije. Prijavili smo da ćemo Drugu ligu igrati u Rudešu, ali uvjeren sam da ćemo ipak igrati doma - zadovoljno nam je pričao Vlado Babić dok smo sjedili u odličnom restoranu smještenom uz sam teren, koji je svojim šarmom zaokružio izgled kompletnog objekta.
Kustošija je malen zagrebački kvart. Malen je i Rudeš, ali je ipak veći od Kustošije. Eto, poklopilo se da su oba kluba u isto vrijeme ispisala povijest, Rudeš ulaskom u Prvu, a Kustošija u Drugu ligu.
- Cestom smo jedni od drugih udaljeni točno 600 metara, kada igramo međusobno, samo se u trenirkama prošećemo, nema potrebe da bilo tko pali auto, ili da se igrači tuširaju u gostujućoj svlačionici. S Rudešom imamo odličnu suradnju, predsjednik Knežević nam uvijek izlazi u susret. Zakompliciraju li se naši radovi oko detalja nužnih da možemo igrati doma. u Rudešu ćemo se ugodno osjećati, a i našim navijačima će biti lako prošetati se. No, ipak ćemo igrati doma, bit će sve gotovo na vrijeme - neupitno je poručio Babić.
Bandić obećao stolice
Proteklih je godina Babić jako puno svog i privatnog novca ulupao u infrastrukturu, sada će morati bitno povećati budžet za igranje Druge lige, a opet će morati uložiti u širenje i opremanje tribine.
- Gradonačelnik Milan Bandić obećao nam je sponzorirati sve stolice, ne sumnjamo da će obećanje ispuniti. Za ostalo će nam pomoći moji i prijatelji kluba.
Prvi, ali i poprilično sramežljiv razgovor o “Kustošiji u Drugoj ligi” imali smo u ljeto 2015. godine. Tada je Kustošija doslovno nekoliko dana “igrala” Treću ligu, jer Maksimir nije imao uvjete pa je Kustošija kao četvrtoligaš bila prva na redu za viši rang. Međutim, Maksimir je tada preko noći dobio uvjete, ili barem licencu, a Kustošija se “vratila” u četvrti razred.
- Rekao sam i tada da nas ništa neće poremetiti. Nastavili smo svojim putem, odmah sljedeće sezone izborili Treću ligu, a potom odmah i Drugu. Znali smo što radimo i kako radimo, evo sada i dokaza. I nije nam namjera u Drugoj ligi plesati samo jedno ljeto, naš je cilj postati stabilan drugoligaš.
Vratimo se malo onome što vas čeka u Drugoj ligi. Kako mislite popuniti budžet?
- Ove smo sezone potrošili oko 1,2 milijuna kuna, a za Drugu ligu trebamo dva milijuna. Neće biti lako, ali imamo jasan plan i znamo kako ćemo ga ispuniti. Svih proteklih godina Kustošija je igračima i trenerima uvijek plaćala sve što je bilo dogovoreno točno u dan. Tako će biti i u novoj sezoni.
Predsjednik Babić u mnogome je već zaokružio i sliku momčadi za novu sezonu.
- Renato Jurčec sigurno ostaje trener, zaslužio je to radom u protekloj sezoni. Jurčec nas je doveo do Druge lige. U kadru imamo 14 svojih igrača i svi će ostati u klubu, a potpisujem da barem sedam njih može igrati u bilo kojoj drugoligaškoj momčadi. Menadžeri nas zovu sa svih strana i nude nam cijelu nisku igrača, ali mi nećemo divljati. Realno je da trebamo četiri prava igrača koji bi nas pojačali, po jedan u svakoj liniji. Pažljivo ćemo ih birati.