Odličnih nogometnih 90 minuta, neizvjesnih i uzbudljivih, dobile su i treće poluvrijeme. Naguravanje na kraju utakmice, pa verbalni rat Saida i Dejana Radonjića u kojemu su jedan drugoga “nabijali”. Međutim, ni to nije bilo sve, nervoza koju je donio Lokomotivin gol u zadnjim sekundama prijetila je da preraste u incident vrlo ozbiljnih razmjera.
Nazvali smo jučer Dejana Radonjića, htjeli još jednom čuti što se to točno događalo između njega i Saida, no kad smo ga pitali je li se smirio nakon tih zadnjih poljudskih minuta, potpuno se otvorio:
- Jesam li se smirio? Pa ja sam bio sasvim miran i na stadionu, nisam reagirao, nisam planuo. Ali, bilo me strah, stvarno mi nije bilo svejedno. Imam 190 cm i 95 kilograma i bojao sam se, onda znate kako sam se osjećao!
Ma, lako za Saida...
Nismo baš “na prvu” shvatili, koga se bojao, Saida?
- Ma ne, lako za Saida. Vidite sve je to bilo preuveličano, hajdukovci su bili nervozni kad smo zabili gol, pa su napali mene, jer sam zadržavao igru. Jesam. Ali, računali smo kasnije, pa oni nama nisu dali loptu nakon njihova gola oko minutu i 40 sekundi. Zadržavali su oni, zadržavali smo mi. Onda je došlo do tog naguravanja, Said me nekoliko puta odgurnuo, nisam reagirao. A nisam ni kako kukavica pao. Shvaćam ljutnju, shvaćam kad je glava vruća. Shvaćam i da me netko u toj ljutnji vrijeđa. Said mi je rekao jako ružne stvari, diralo se u moju obitelj, jako me uvrijedio. S jedne strane daje intervjue o Bogu, vjeri, obitelji, s druge strane vrijeđa moju obitelj i govori mi da sam kurvin sin. Ali, rekao to što je rekao, bio je ljutit, ja sam mu odgovorio - priča Radonjić u jednom dahu, no priča ovdje nije završila.
- Krenuli smo prema tunelu, tu je opet došlo do bliskog susreta, on me pljunuo. Spremao sam se i ja njega pljunuti, ali na kraju nisam. Došao je Hajdukov igrač Tudor i stao između nas, on je dobro postupio, svaka mu čast.
No, tek je tada došlo ono što je Radonjića najviše šokiralo.
- U tunelu, na prolazu prema svlačionici dočekao me jedan ljubazan redar i kad smo krenuli prema svlačionici, pokraj nas je bila i policija. Odnekud se pojavio jedan čovjek u odijelu, počeo vikati na mene i krenuo kao da će me napasti. Policajci su se odmaknuli, ostao je samo taj redar. Nisam znao u tom trenutku što se događa i što će se dogoditi, hoće li još netko doći, nije slutilo na dobro. Prošlo mi je kroz glavu i da sam u dresu Lokomotive, da sam profesionalni igrač i da si ne smijem dopustiti neki takav sukob. Srećom, taj redar ostao je pribran, zaštitio me, uveo u svlačionicu i spasio. Priznajem, tresle su mi se noge zbog straha, doista mi u tim trenucima nije bilo baš svejedno.
Dobro, tko je taj čovjek u odijelu koji ga je napao, je li ga Radonjić prepoznao?
- Ne znam, ne mogu decidirano reći. Znam samo da se spustio odozgo, nije netko tko inače stoji dolje kod svlačionice.
Nisam zlopamtilo
Što sad, hoće li Radonjić opet na Poljud, kakav će biti idući susret sa Saidom, ako ga bude?
- Ma, nikakav problem. Ja nisam zlopamtilo, već dan kasnije to je za mene, praktički, prošlost. Više je to priča za medije, nego za mene. Nemam problema s tim da je netko ljutit, vruće glave, da izgovori i takve stvari. Bilo pa prošlo. Puno me više razbjesnilo ovo poslije, iznenadilo me zapravo. Ali, kažem, to je prošlost, naravno da ću opet igrati na Poljudu, uostalom, rekao sam što mislim o Hajduku. To je za mene veliki klub, nakon Lokomotive za koju igram i Dinama, ja navijam za Hajduk. Pa za Osijek i Rijeku. Da, i Rijeku, iako sam jednom izgovorio ono što sam izgovorio o Rijeci. Ispao sam glup, naučio svoju lekciju. Međutim, meni je normalno da navijam za naše klubove kad igraju u Europi, tako i za Rijeku sad u Europskoj ligi, za Hajduk također. Zato i nisam mislio da će se na Poljudu dogoditi takvo što. Vjerujte, stvarno nije bilo ugodno, ali ponosan sam što sam ostao dovoljno miran da ne reagiram kako sam mogao i kako bi mnogi drugi reagirali - ispričao je svoju priču Radonjić.
Tko je taj 'čovjek u odijelu'?
Tko je “čovjek u odijelu” koji je verbalno napao Dejana Radonjića? Ne, nije došlo do fizičkog kontakta i sam Radonjić kazao nam je “ne mogu reći da je zamahnuo i pokušao me udariti, ali je krenuo prema meni vičući”, a nitko iz Lokomotive jučer želio, ili znao reći, o kome se radi.
Iako neki neslužbeni glasovi kažu da se radi o čovjeku iz Hajdukove lože, čak i iz klupske uprave!?
Ne znamo, nismo bili i nismo vidjeli, svjedoka je vrlo malo, uostalom, Radonjić je nekoliko puta ponovio da nikome ništa više ne zamjera, da je to prošlost i da mu neće pokvariti dojam Hajduka kao velikog kluba.