Kod Alija Karimija ima nekoliko “ali”. Jedno od prvih je da nije ništa u rodu “onom” Aliju Karimiju koji je igrao u Bayernu i više od 127 puta nastupio za iransku reprezentaciju, no Dinamov Ali je prvi Iranac u hrvatskom nogometu.
Tri i pol mjeseca je u Zagrebu, no nije se uspio nametnuti na ljetnim pripremama jer je došao kao rekonvalescent, da bi potom ponovno ozlijedio kost u kuku pa je u prvenstvu skupio tek jedan nastup, protiv Intera 13. kolovoza. Četiri je puta zaigrao za Dinamo II u 2. HNL, a ušao je s klupe u Kupu u Bjelovaru, kad je Ivajlo Petev zatvarao utakmicu s dva defenzivna vezna.
- Teško mi je bilo ova tri-četiri mjeseca, jer kad si ozlijeđen ne može biti dobro. Baš nisam imao sreće s tom ozljedom, jer bio sam zvijezda u Sepahanu, najbolji igrač prošle sezone, stoga sam i odlučio doći u Europu, ali nisam mogao odmah pokazati svoje kvalitete. No, Dinamo i hrvatski nogomet su blizu europskom i najvažnije mi je da postanem standardan u Dinamu, to mi je sljedeći cilj - kaže 22-godišnji, 186 cm visoki vezist.
Ali Karimi je u Sepahanu debitirao pod Zlatkom Kranjčarom kao 18-godišnjak, zamijenivši u 90. minuti Radomira Đalovića, a dvije godine kasnije pod Igorom Štimcem već kao standardan vezist čuvao leđa Senijadu Ibričiću. Ima, dakle, iskustva s ovdašnjim mentalitetom, a imao se kod koga i savjetovati o Hrvatskoj.
- Rekli su mi da se jače trenira nego u Iranu, da se igra brže, da je svaka utakmica teška. Evo, u Kupu su tri velika hrvatska kluba imala problema s drugoligašima. Razina hrvatske lige viša je od iranske, ipak je ovdje europski stil, bliži njemačkom, fizički zahtjevniji, igrači su jači - kaže Karimi koji nije razbijač tipa Jonas, nego fini tehničar s pregledom igre koji ide na skok.
Hm, pada nam na pamet usporedba “iranski Andrijašević”...
- Ja sam u prvom redu ‘šestica’, potom ‘osmica’, no igrao sam i pod Kranjčarom i pod Štimcem kao ‘desetka’ u 4-2-3-1. Ali, defenzivni sam vezni - ističe Ali, koji se sporazumijeva na engleskom, a od hrvatskih je riječi naučio pozdrave i nogometne uzvike “leđa”, “izađi”, “lijevo”, “desno”, “daj mi lopta”...
- Nogometni rječnik je svugdje isti, a svi suigrači znaju engleski. Nakon što sam se oporavio od ozljede vraćao sam se kroz drugu momčad u 2. ligi. To jest niža razina i tereni nisu toliko dobri, više je fizička borba nego nogomet, ali nije loše nakon stanke malo i to probati i tako se vraćati - ističe Ali, koji u Zagrebu živi sam.
- Malo mi je teško, no Zagreb je lijep, a ljudi su dobri. Nemam vozačku dozvolu, ali znam voziti, u Iranu sam bez dozvole vozio - pohvalio nam se za kraj s još jednim “ali”, Ali Karimi, koji je još prije dvije godine pozvan u nacionalnu A-vrstu, ali još nije debitirao.
Možda mu se posreći uskoro protiv Tajlanda i Sirije. Bez ali...