Dominik Livaković, jedini Dinamov reprezentativac. Mislimo na A selekciju, naravno. Teško se sjetiti kad ih je bilo toliko malo. Tako je ispalo, smjena generacija je i u Maksimiru, rekli bismo. Vratio se Livi na HNL terene, ali dojmovi iz reprezentacije još su svježi i ‘držat’ će neko vrijeme.
- Još uvijek me drži taj osjećaj. Svako malo sjetim se atmosfere, pogotovo na onoj prvoj utakmici u Maksimiru, ali i slavlja u Pireju. Mislim da smo odradili odličan posao na ponos svima koji nas prate i za nas navijaju - prebire Livaković po emocijama i pokušava objasniti što se to toliko promijenilo u reprezentaciji u zadnjih mjesec dana.
Je li uistinu atmosfera toliko živnula, što je to učinio Zlatko Dalić, što nije činio Ante Čačić?
- Ne bih sada ulazio u detalje. Činjenica je kako svaka takva promjena donosi neki šok, ovaj naš je bio pozitivan. Mislim da smo mi svi skupa shvatili kako nam ovaj play-off uopće nije trebao. Mi smo kvalitetom zaslužili direktan plasman u Rusiju i to smo dokazali protiv Grčke.
Izbornik je kazao da je razgovarao sa svim igračima, što je rekao Dominiku Livakoviću?
- Nismo pričali ništa posebno. Svjestan sam svoje situacije, na meni je da radim i da se nametnem. Volim izazove i spreman sam na njih.
Pritisak dio posla
Trenutno je u statusu trećeg golmana, budu li svi zdravi, vjerojatno će u tom statusu i u Rusiju? Je li se pomirio s time ili će u idućih šest mjeseci pokušati napredovati u toj hijerarhiji? Ipak je on tu najmlađi?
- Tu sam, radim i čekam svoju priliku. Naoružan sam strpljenjem. Vratari su uvijek u specifičnoj situaciji, kako u klubovima, tako i u reprezentaciji. Nemam se što žaliti jer sam u društvu Subašića i Kalinića koji su vrhunski vratari, ali i iznimno karakterne osobe. Naravno da mislim napredovati, jer se ne želim zadovoljiti s time da sam pričuva. Imam velikih ambicija i zašto bi ih krio, ali i sami ste naveli kako samo najmlađi i da vrijeme radi za mene. Naoružan sam dobrom voljom i strpljenjem.
Kad smo još na temi reprezentacije, kakva su očekivanja na SP-u? Sad i javnost mnogo očekuje, jako mnogo, stvara li to igračima veliki pritisak?
- Pritisak je sastavni dio ovog posla. Ako se želite baviti profesionalnim sportom, onda računajte na pritisak kao na nešto uobičajeno. Od Hrvatske uvijek očekujem velike stvari! Mislim da po imenima i kvaliteti možemo parirati najjačim reprezentacijama. Hoće li to biti dovoljno za neki konkretan rezultat, to ne mogu jamčiti. Za uspjeh ponekad treba imati i malo sreće.
Ima li Livaković kakvu želju u ždrijebu, koga bi volio za suparnika, koga bi volio izbjeći u skupini?
- Vidio sam kako se mediji igraju s potencijalnim protivnicima. U svakom slučaju, ne bih imao ništa protiv skupine u kojoj su Poljska, Panama i Egipat. Što lakši protivnici na početku bili bi idealan uvod u ono što bi nas čekalo kasnije.
Dakle, može se dogoditi da Livaković bude jedini Dinamov reprezentativac u Rusiji, općenito, ne samo u hrvatskoj reprezentaciji?
- Dugo je vremena još do Rusije i svašta se može promijeniti. Ne bih htio ići tako daleko pa gatati tko će iz Maksimira na SP. Uostalom, tu je izbornik i njegov stožer koji će odlučiti o tome. Ali, da ima kandidata to je sigurno. Uostalom, pogledajte koliko mojih suigrača ima u U-21 reprezentaciji, a ona je svojevrsni filtar za A selekciju.
Kako je Dinamov vratar zadovoljan formom ove sezone, ima li nešto u čemu bi još želio napredovati?
- Kada bih rekao da sam sa 22 godine kompletan vratar, onda bi to bila jedna od najvećih gluposti koju sam čuo. Čovjek uči dok je živ, pa tako i sportaši. Znate da naš vijek trajanja može biti jako dug i tek u kasnim dvadesetima vratari zapravo sazrijevaju. Dakle, imam još dovoljno godina za napredak u svim segmentima. Što se forme tiče, mogu biti zadovoljan, ali ima tu prostora za više.
Dinamo je uvjerljivo vodeći u HNL-u, može li se itko nadati da će sustići Modre do kraja prvenstva ili je naslov već u vitrinama?
- Dijelim mišljenje svog trenera da je svaka utakmica novo dokazivanje. Prednost je lijepa, ali ona ništa ne jamči. Pa, nismo došli niti do polovice natjecanja i samo budala bi rekla je prvenstvo gotovo. Idemo korak po korak, a kad matematički uzmemo naslov, onda ćemo slaviti.
Je li Dominik Livaković zadao sam sebi neki cilj, recimo, ‘do kraja polusezone neću primiti pogodak’?
- Cilj je zajednički, dijelim ga sa suigračima. Vratiti oba trofeja u Maksimir, razveseliti naše navijači rezultatom u Rusiji i onda probati ući u Ligu prvaka s Dinamom. Upravo tim redoslijedom.
Jasni planovi
Ambiciozno, definitivno, ne i neostvarivo? A kakvi su osobni planovi i ambicije, nakon ljeta, pogotovo bude li u Rusiji, može li se očekivati i transfer, odlazak iz Dinama?
- Svi moji planovi, kratkoročni i dugoročni vezani su isključivo uz Dinamo. Uopće se ne želim opterećivati nekim stvarima na koje ionako nemam utjecaja. Zašto bih ja razbijao glavu kada je klub taj koji će procijeniti ako je i kada je vrijeme za transfer. Ako to bude ovog ljeta, super. Ako bude za dvije godine - opet super. Meni je u Zagrebu sjajno, a u Maksimiru imam sve uvjete za napredak i nisam siguran da bih takvu komotnu situaciju mijenjao za neku neizvjesnost. No, ako nešto dođe što bi zadovoljilo sve strane, sjest ćemo i pronaći zajednički interes. Do tada sam Dinamov!