Nogometna priča Marka Roga ima u sebi primjese dobrog filmskog scenarija. Dečko iz Nedeljanca, sela pokraj Varaždina, koji je marljivo s obitelji radio na zemlji i sanjao o karijeri nogometaša. Ne sluteći da će mu se san ispuniti brže nego je i sam očekivao, u samo tri godine stigao je od Varaždina do Napulja. Do velike scene i milijunskog transfera. Iako nikad nije igrao za mlađe hrvatske selekcije, iako je zamalo promaknuo očima svih naših nogometnih stručnjaka. No, kažu oni koji su ga trenirali u mladim danima da je bio predodređen za uspjeh.
Trčao bez prestanka
- Čitam zadnjih dana kako mu se ne ide iz Dinama, kako bi volio ostati ovdje i da mu se ne žuri u Napoli. Vjerujte, to nije fraza, to je pravi Marko Rog, takvoga sam ga upoznao i takav je čitav svoj život - priča nam Zoran Kastel, bivši igrač Varteksa, inače Rogov trener u kadetima Varaždina, dok je Marko bio taj uzrast.
Stigao je iz Nedeljanca. Kao što i svi talentirani klinci iz tog sela, praktički predgrađa Varaždina, kad-tad dođu do Varteksova stadiona, tako je došao i on. I, jasno, bilo je teško ne primijetiti da “ima nešto”, da je izuzetno srčan i da vidi igru.
- Bio je manji od svojih vršnjaka, rekao bih da se sporije biološki razvijao. Gledam ga neki dan, on još ima prištiće, kao da je u pubertetu - smije se Kastel i objašnjava Rogov igrački razvoj.
- Iako je bio manji od vršnjaka, a k tome je igrao i za starije godište, vidjelo se da ima ideju u igri, k tome je uvijek bio srčan, trčao je bez prestanka. A skroman, vrijedan, radišan, kao rijetko tko.
Opisuje Kastel neke detalje kojima ga je Rog osvojio.
- On prođe jednog, dvojicu, trojicu, onda ga četvrti sruši. Često sam to vidio, bio je neustrašiv, takav je i danas. Znali su ga prebiti kao mačku, noge su mu poslije utakmice bile plave, ali ništa ga nije diralo. Nikad taj dečko nije propustio nijedan trening, nikad. Osim kad je imao neke sitne ozljede. Ali, kad je bio zdrav, nije bilo šanse da se ne pojavi na treningu. Morao je uspjeti zbog te svoje upornosti.
Kako je moguće da ga nikad nitko ranije nije primijetio, da nije igrao u mlađim selekcijama?
- Ne znam, tako je ispalo. Igrali smo mi Prvu HNL kadeta, završili te godine peti, što je odličan rezultat. Igrali smo i tri-četiri puta protiv Dinama, međutim prvi ga je zamijetio Darko Butorović iz Splita. On mi je prišao jednom prilikom i pitao me odakle nam svi ti dečki, gdje ih nalazimo? I posebno istaknuo Roga. Drago mi je da je godinu ili dvije kasnije otišao baš u Split. Jer, to je bio najbolji put za njega. Igrao je prije toga treću ligu za Varaždin, tu je osjetio seniorski nogomet, postupno mijenjao razine, Split, pa Dinamo. I nikad se nije žurio nikamo, znao je da mu je najbolje tako malo-pomalo napredovati. Ali, evo, vrlo brzo je došao do Napolija.
Fantastičan na parketu
Otkrio je Kastel još jedan detalj koji je pomogao Rogu u karijeri.
- Mnogi su mi to zamjerali, međutim, ja sam bio siguran da je to za klince dobro pa sam im dao da igraju i mali nogomet. Jako pomaže igrati 4+1, tu stvarno treba biti majstor. Pola momčadi igralo je za Fotex, pola za Novi Marof. Rog i njegova ekipa iz Fotexa osvojili su naslov kadetskih prvaka Hrvatske. Morate ga vidjeti kako igra mali nogomet, fantastičan je i na parketu, ta mu je epizoda u Fotexu odlično došla.
Što još može popraviti u svojoj igri, dojam je da mu nedostaje mirnoće u završnici, općenito u predaji lopte?
- Istina, uvijek je bilo tako. Ali, to je zato što se puno troši u defenzivi, daje čitavog sebe i onda mu fali snage za tu završnicu. No, to će doći i s iskustvom, mirnoća pogotovo, a i naučit će se manje trošiti u obrani pa će imati više snage. Ne sumnjam da će vrlo brzo napredovati i na tom polju - zaključio je Kastel.