Mario Šitum otišao je iz Dinama, tu više nema dvojbi. Već je jučer bio u Poznanju, prošao je liječničke preglede i priključio se momčadi Nenada Bjelice.
- Naporno je bilo, pregledavali su me od sedam ujutro, vodili amo-tamo. Ali prvi su dojmovi fantastični, Lech je uistinu velik klub. Kamera me pratila na svakom koraku, moj je dolazak bio na prijenosu uživo, navijači komentiraju... Čudo, znao sam da je Lech velik klub u poljskim okvirima, ali nisam mislio da je to takva dimenzija - goovri Šitum, koji je, zapravo, među iznenađenjima ovog prijelaznog roka.
Sve se odvilo brzo
Iznenada je otišao, nitko to nije očekivao, štoviše, nismo pomislili da bi se Dinamo tako lako riješio Marija Šituma. Pošten dečko koji uvijek daje maksimum, koji nije skup, nije problematičan, igra više pozicija i sve što mu se kaže. Ali, eto, u nogometu nema pravila, ponekad ni logike.
- Sve se odvilo preko noći. Mene je zvao Bjelica i pitao me bih li došao, kazao sam da nemam ništa protiv. Onda se Lech javio Dinamu, klub je pristao i brzo smo to riješili. Odlazim godinu dana na posudbu, s mogućnošću kupnje. Vjerujem da ću ostati u Lechu, poznavajući sebe, zadovoljit ću ih već nakon tri utakmice, haha.
Ne treba isticati da je Bjelica glavni razlog odlaska, trener koji ga je vodio u Speziji, njemu najdraži i najvažniji trener u karijeri.
- Nije samo sjajan trener, on je i odličan čovjek, nogomet ima u malom prstu, sve zna, ali su mu i ljudske osobine iznimne. Uvijek je spreman pomoći, izići u susret... Puno mi je pomogao u karijeri i nisam ni trenutka dvojio kad me pozvao da dođem.
Ni Dinamo nije previše razmišljao, očito?
- Iskreno, zahvaljujem Dinamu što mi je izišao u susret, što je prihvatio ponudu Lecha.
Nije, znači, razočaran što odlazi, što u najdražem klubu nije dobio pravu priliku?
- Nisam razočaran niti kome nešto zamjeram. Da moram birati, sve bih opet napravio isto kao lani. Vratio bih se u Dinamo, potpisao novi ugovor. Međutim, ovdje ću igrati pred punim tribinama, u nogometnoj atmosferi, to je ono što sam doživio u Italiji i na što sam se navikao, a u Maksimiru mi je nedostajalo.
Nema nikakve ljutnje
A ni nogometno se u Dinamu nije baš nauživao, prilike je dobivao na kapaljku, iako je u svakoj utakmici u kojoj je igrao uglavnom zadovoljio. I struku i navijače.
- Kad sam došao, odlazio je Pjaca, pa sam očekivao da ću dobiti priliku na lijevom krilu. No okolnosti su se promijenile, igrao sam na više pozicija, na kraju najviše na mjestu desnog beka. Nije problem, rekao sam da za Dinamo mogu igrati sve, međutim najbolje se osjećam na lijevom krilu. Bjelica i Lech vide me na toj poziciji i baš sam sretan što ću opet prodirati s krila i zabijati. Imam osjećaj da u Dinamu ni sada ne bih dobio priliku na toj poziciji. Ali, kažem, nema nikakve ljutnje, nemam ništa protiv da se opet jednom vratim u Dinamo.
Možda već dogodine, ako se ne dokaže u Lechu?
- Haha, možda, iako ne bih volio da se dogodi, želim ostati u Lechu, da me klub otkupi. Nije sad ni ta cijena ne znam kako visoka. Gledajte, ja nisam igrač koji je u Dinamu imao neki veliki ugovor, da mogu sjediti na klupi i mirno primati novac. Moram igrati i nešto zaraditi, imam 25 godina i nisam mogao izgubiti još jednu sezonu na klupi. Bitno mi je da igram, karijera nogometaša nije duga, neću imati još puno prilika za odlazak u inozemstvo. Vjerujte, kad sam se vratio u Dinamo, baš sam se dobro organizirao, doselio sa suprugom, pripremao se da ću u Zagrebu živjeti iduće tri, možda i više godina. Ali sad sam u Lechu, Poznanj je moj novi dom i želim tu ostati više do godinu dana.
Lech je u zadnjem kolu izgubio naslov prvaka, trofeji su u Poznanju imperativ.
- Da, Lech je klub s brojnim navijačima i trofeji su važni. Ja vjerujem da ćemo ga naredne sezone i osvojiti. No sad prvo slijede kvalifikacije za Europsku ligu, želimo što dalje u tom natjecanju. Vjerujem da me u Poljskoj čekaju lijepi dani.