Sportske novosti nazvao je Miroslav Jedvaj, bivši hrvatski međunarodni nogometni sudac koji je zbog šverca droge završio u španjolskom zatvoru. Iz zatvora se vratio prošle godine, do jučer nije izlazio u medije sa svojom sudačkom i životnom pričom.
Odmah je napomenuo da je spreman sve to isto ispričati policiji ili USKOK-u te da je spreman povrgnuti se detektoru laži. Uz dodatak:
- Samo se nadam da opet neću završiti u zatvoru, iako sam svjestan da sam radio nečasna djela.
- Nisam imao hrabrosti, kao ni svi drugi. Da sam sve to ispričao onda kad sam sudio, morao bih se maknuti, a lijepo mi je bilo kao sucu.
Ipak biste mogli imati problema, sad će vas sigurno pozvati na razgovor.
- Ah, mogu ja i u Remetinec ako je to nekome u interesu. Nisam prije išao u USKOK jer tko bi meni vjerovao? Bio sam u zatvoru.
Zašto ste se javili baš Sportskim novostima?
- Sportske novosti najviše prate hrvatski nogomet, a i bilo mi je dosta kad me se počelo prozivati, moj šverc droge dovoditi u vezu sa sudačkom organizacijom i HNS-om. Ono što sam napravio bilo je u vrijeme kad više nisam bio sudac.
Jedvaj je bio pomoćni sudac, “mahao” je u Prvoj HNL od 1999. do 2004. godine, a suđenjem se počeo baviti još 1993. godine.
- Brzo sam napredovao. Zato što nikada nisam išao protiv struje, puhao sam u prava jedra uklopio sam se u “momčad”.
S Jedvajem smo razgovarali u jednom kafiću u Vrapču, on trenutačno živi u Jačkovini.
- To vam je bilo ovako. Uvijek se znalo koji klub koje godine treba gurati, tko mora biti pri vrhu tko pri dnu. One koji su trebali biti “gore” nisi smio ošteti niti za milimetar, tu i tamo si pomogao. Bitno je bilo da ljudi u tebe steknu povjerenje, onda te puste da radiš što hoćeš.
Veli da su pomoćni suci ipak bili u drugom planu kad se radilo o financijama.
- Mi smo uvijek dobivali mrvice sa stola.
U Drugoj ligi bio je glavni sudac, a onda se opredijelio za mahanje jer je na taj način želio doći na međunarodnu listu, što mu je i uspjelo; kao pomoćni sudio je više od 60 međunarodnih utakmica. Imao je tada 35 godina i nikako nije mogao napredovati kao glavni sudac. Veli da niti jedan sudac nije mogao napredovati ako nije bio “u điru”.
Tko je vas gurao?
- Prvo sam sudio s Goranom Marićem, prvo me gurao on. Kasnije s Edom Trivkovićem, ali tu nije bilo nikakve muljaže.
Onda je kazao jednu nevjerojatnu rečenicu:
- Od svih sudaca koje sam poznavao u moje vrijeme samo dvojica sudaca nisu bila “u igri”. To su Edo Trivković i Slavko Čulina! Za njih mogu staviti ruku u vatru da se nisu bavili nečasnim radnjama. A bila su tada 24 glavna i 32 pomoćna suca! Ispričavam se onima koji su možda bili čisti, ali ja sam znao samo za ovu dvojicu.
Znači, vi ste uzimali novac za “pošteno suđenje”?
- Jesam!
Objasnite na koji način?
- Bio sam pomoćni sudac. Prije svake utakmice nazivali su klubovi. Ako odbiješ ponudu, odmah se sumnja na tebe da si uzeo od drugog. Naravno da ti odmah kažu da ćeš dobiti nagradu. S tim da nikada nisam unaprijed uzeo novac ni od koga. Niti sam radio bilo kakve prljave radnje.
Kako to mislite da nije bilo prljavih radnji?
- Bio sam lukav, dogovorio sam se s jednima i s drugima. I mahao sam najpoštenije što znam. Uvijek je netko bio zadovoljan. Uzmeš od onog tko je zadovoljan, jednostavno. Onom drugom kažeš “nisam mogao ništa napraviti”. Kad su bile krađe u pitanju, naročito u kvalifikacijama za plasman u druge ili prve lige, onda je lova bila veća, ali tu nisam sudjelovao.
Možete li kazati koji su klubovi radili sa sucima?
- Svi klubovi. Baš svi, od županijske do Prve HNL...
KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA