Dok se tijekom priprema nogometaša Rijeke u Portugalu spominjalo ime Nikice Jelavića kao pojačanje u riječkom napadu, Mario Gavranović bio je označen kao onaj kojem bi mjesto u momčadi moglo biti ugroženo.
Ništa čudno, Jelavić je napadač koji u Rijeku sigurno nije mislio doći da bi sjedio na klupi (makar kod Keka nema sigurnih u momčadi) i bilo je jasno da će netko iz tog ofenzivnog kvarteta koje je postao jedan od zaštitnih znakova igre Bijelih morati otpasti. I vidjelo se na Mariju da ga te priče nisu zaobilazile, vidio se na treningu i poneki znak nervoze, jednu od pripremnih utakmica na Atlantic Cupu počeo je i s klupe, ali nije potonuo.
Baš naprotiv, priče oko Jelavića kao da su u njemu isprovocirale neki inat, iz treninga u trening nastavio je još više pokazivati zašto je svojevremeno bio član Schalkea, odnosno zašto ga je prije samo nekoliko mjeseci izbornik Švicarske Vladimir Petković uvrstio na popis kandidata za nacionalnu momčad.
Rukavica izazova
Nije da se morao nekome dokazivati jer njegove igračke kvalitete niti u jednom trenutku nisu bile sporne, ali ta utakmica protiv Djurgardensa kao da mu je bila neka prekretnica, trenutak koji je mogao prevagnuti na to da se Gavranović ‘preda’ i pomiri s time da mu dolazi izravni konkurent za mjesto u momčadi i gurne prema klupi ili da baci rukavicu izazova onome koji dođe pojačati riječki napad.
Na sreću Rijeke, Keka, na kraju krajeva i samog Gavranovića dogodilo se ovo drugo, presudio je igračev karakter, već njegov govor tijela kada je protiv Djurgardensa ušao u nastavku utakmice sugerirao je da će biti tako, a na idućim treninzima brzo smo se uvjerili da će se, tkogod dođe u napad Rijeke, itekako morati pomučiti da Gavranovića istisne iz udarne jedanaestorke.
Na kraju nije došao Jelavić, nego se vratio Gavranovićev prijatelj Roman Bezjak, došao je u Rijeku da bi pronašao golgetersko samopouzdanje koje je u proteklih šest mjeseci malo izgubio u Bundesligi, ali kao da je samo još više motivirao Gavranovića koji je od kandidata za klupu postao prvi strijelac riječkog proljeća.
Od prvog kola nastavka sezone pokazao se itekako važnim za igru Rijeke, uz to postigao četiri važna pogotka u ove tri utakmice, zakuhao onaj pobjedonosni u Zaprešiću i pokazao da ga Kek s razlogom naziva ‘killerom’.
‘Killer’ s razlogom
- Gavranović sve bolji? Ja sam protiv Osijeka vidio samo da je momčad dovela našeg napadača u situacije koje pravi ‘killer’ realizira. Protiv Osijeka je to bio Mario, mene veseli način na koji smo došli do tih situacija, a koncentracija koju je zadržao bila je izuzetno važna jer smo znali da nećemo imati deset mrtvih šansi. On je tu realizirao i sigurno je dio onih igrača koji drže konstantnu formu, odnosno koji su se u ovom utakmicama malo i digli - rekao je Kek.
Doista, protiv Osijeka je ponovo došla do izražaja ta kvaliteta ofenzivnog potencijala kojim Rijeka raspolaže, odnosno situacija koju suparničke obrane, koga god iz riječkog napada da zaborave samo na trenutak, najčešće plaćaju pogotkom.
Upravo to je razlog zbog kojeg se klupska ljestvica strijelaca mijenja iz utakmice u utakmicu. Malo je na vrhu Gorgon, malo Andrijašević, sada Gavranović, sigurno će proraditi i Bezjak..