“Odlazi im i Tomasov. Rijeka se raspada, bit će slabija nego prošle godine. Hajduk još nije dovoljno jak da se priključi u borbu za vrh. Mogli bismo do naslova prvaka lakše nego ikad, bit će to izvjesno prvenstvo.”
Još odzvanjaju te rečenice, koje smo čuli svojim ušima, izrečene u razgovoru na ljetnim pripremama u Sloveniji, za stolom gdje je bili okupljeno Dinamovo vodstvo. Sad, s ovog odstojanja nema dvojbe da su te rečenice bile okidač Dinamova potonuća, “navigale” su modri brod u krivom smjeru. Osokoljeni informacijama s Rujevice, odakle su redom odlazili Vargić, Lešković, Tomasov, Bezjak, Samardžić, Močinić, Balaj... u Maksimiru su odlučili uzeti sve. Ovce i novce, što bi se reklo.
Kobno podcjenjivanje
Prvenstvo će, dakle, osvojiti bez problema, a sad mogu i prodati Pjacu i Roga. Koliko su bili zaokupljeni sobom i uvjereni u vlastitu nedodirljivost, dokazuje i taj već opjevani “slučaj Andrijašević”. Trenutno i nije bitno tko je kriv, tko je odlučio, ali da su u Dinamu imali i u primislima da im Rijeka može biti tako ozbiljan konkurent, kamoli da ih može srušiti s trona, sigurno Franku ne bi dopustili odlazak Rujevicu. Gdje su se, tog rujanskog dana, prvi put i susreli s realnošću. “Petarda” je presudila Kranjčaru, Rijeka je otišla na plus četiri.
- Zaostajemo, sad smo u situaciji da nismo vodeći, ali ima još puno utakmica do kraja i siguran sam da ćemo na kraju opet biti ispred Rijeke. U maloj smo krizi, ali pronaći ćemo izlaz i osvojiti još jedan naslov - govori su tada Dinamovi igrači predvođeni kapetanom Domagojem Antolićem.
Franko Andrijašević
Međutim, ni tada u Maksimiru nisu mislili da se može dogoditi ovakav potop, pa su se redale pogreške, krive procjene, koje su i dovele od ovih minus osam. Cico Kranjčar i Adrian Šemper platili su ceh za debakl u Rijeci, iako su problemi, očito je, bili puno dublji. A onda je došao “spasitelj” Petev koji je, na kraju, potpisao kapitulaciju.
Naravno, nije on jedini krivac, on je samo završna karika u tom lancu, ali njegov je rad i konačan proizvod, zapravo slika svih tih lutanja, bahatosti i podcjenjivanja čitave sezone, koja su počela iznenadnim odlaskom Zorana Mamića.
Skupe pogreške
Bio je to isto šok, momčad i klub su u eri mlađeg Mamića imali uhodan način rada i razmišljanja, očito je njegov odlazak potresao Maksimir više no što se očekivalo.
Petev se pokazao kao promašaj, ali promašaji su i Sammir i Guilherme za koje su Modri izdvojili milijune. Trebali su, pogotovo Sammir, biti prevage u borbi za naslov, na kraju su još dvojica na popisu skupih pogrešaka. Prekrižili su Modri Fernandesa, što s poslovno-sportske strane nije bio nelogičan potez, s obzirom na njegovo ponašanje i “dosje”, kao i na činjenicu da mu ugovor istječe idućeg ljeta. Problem je što mu nisu pronašli zamjenu, niti su mislili da će im trebati. Jer, Rijeka će sigurno negdje pasti, kiksati, zar ne?
- Budite bez brige, 27. svibnja proslavit ćemo i 12. naslov prvaka zaredom. Rijeka ima četiri boda prednosti, ali ono što mi imamo na terenu je zalog velikog optimizma - uskliknuo je na klupskoj Skupštini glavni direktor Tomislav Svetina.
Opet samouvjerenost i optimizam bez pokrića, jer uskoro se vidjelo da Dinamo na terenu ima momčad i igrače koji nisu kadri parirati Riječanima, pa ni Hajduku, ni Slavenu Belupu. Momčad koja je očekivala “pucanje” Rijeke pod pritiskom, “puknula” je u sto komadića u krucijalnim trenucima.
Zaboravljeno obećanje
“Zalog optimizma” nije napravio nijedan prekršaj u 45 minuta u Koprivnici, primio gol u 91. minuti, izgubio veliku bitku. Matematički još postoji šansa, ali nogometna logika i realnost nikako nisu na strani Dinama.
Može Dinamo još osvojiti Kup,, no ona će ipak ostati zapamćena po velikom neuspjehu, silasku s trona, prekidu dominacije. Po još jednom zaboravljenom obećanju o gradnji novoga stadiona i činjenici da najbolji potez datira još iz kolovoza - kad je Kranjčar stavio Schildenfelda u napad!