Mirko Barišić definitivno je najstandardniji član Dinamove delegacije u Međugorju. Ne propušta predsjednik nijedne pripreme u Hercegovini, poznaje ovdje sve, svi znaju njega. Isto tako rijetko mu se može dogoditi da propusti trening prve momčadi; kakvo god da je vrijeme, on stoji uz ogradu i promatra.
- Drago mi je da je Zoki postao trener, ima i tu ljudsku komponentu, važnu u tom poslu. Bio sam njegov veliki zagovaratelj, on, Krznar i Cvitanović mladi su ljudi puni energije, mislim da nam to može donijeti dobre stvari - rekao je Mirko Barišić, gledajući kako trenerski trojac niže nove vježbe, a igrači ih slušaju.
- Sviđa mi se kako rade, uostalom Zoki je i na primjeru Sammira pokazao da ima hrabrosti i odlučnosti.
Dobro, ali uvijek se postavlja pitanje zašto to nitko ranije nije napravio, zašto se klub koju godinu ranije nije odrekao "Filha" ako su svi vidjeli u kojem smjeru ide njegova karijera?
- Zdravko je stalno mislio da će biti bolje, bio je to kao odnos oca i sina. Nije sporno Sammirovo znanje, on je bio jedan od najtalentiranijih igrača u povijesti kluba, ali nažalost i sklon samoubilačkom ponašanju. Ne može tako, dobiješ poziv u reprezentaciju i onda odeš van i napiješ se. Tako dalje nije moglo.
Otkrio je Barišić da je i sam nudio Sammiru pomoć, ali on nije prihvaćao savjete.
- Razgovarao sam s njim, savjetovao mu da ode isusovcima ili franjevcima, čak sam mu predložio i da ode kod, sad pokojnog, fra Zvjezdana Linića. Rekao je da će otići, ali nikad nije otišao. Žao mi je što tako završilo, on je imao priliku postati jedan od najvećih igrača našega kluba.
Otkrio je potom predsjednik Barišić i da je na čuvenom razgovoru Felix Magath također istaknuo Sammira kao negativan primjer.
- Gledao je i rekao: "Ova vaša desetka igra u krugu od pet metara, to više nigdje ne može proći".
Priča je išla dalje, Barišić je ispričao zašto su u Maksimiru odustali od Magatha.
- Rekao nam je da bi odmah otpisao sedam igrača. A mi nismo Wolfsburg da možemo odmah dovesti sedam novih. Uz to što je, jasno, bio vrlo skup, tražio je i četiri svoja pomoćnika i tu nije pristao ni na kakav kompromis. Naravno, čak da čovjeku i sve to ispuniš, opet nemaš nikakvo jamstvo da će on uspjeti, da će donijeti Ligu prvaka. Po meni, ovo je na kraju logično i dobro rješenje. Mladi ljudi koji su igrali u Dinamu imaju osjećaje prema klubu, motivirani su i odlučni da naprave posao. Stvarno mi je drago što je tako završilo.