Luis Cesar Menotti, svjetski prvak s reprezentacijom Argentine 1978. godine, tvrdio je da je Diego Maradona "već sa devet godina bio potpuno izgrađen igrač". Ipak ga nije uvrstio u postavu, koja je te godine osvojila naslov svjetskog prvaka, opredijelio se za izvjesnog Alonsa, koji je ubrzo nestao sa nogometne mape, dok je Maradona postao najbolji nogometaš na globusu. No, "El Flaco" (Menotti, nap.p.) nikada nije priznao da je pogriješio...
Kada je imao devet godina Ante Ćorić je predstavljen zagrebačkoj nogometnoj publici kao čudo od djeteta. Ali, "wunderkind" iz Kranjčevićeve ulice nije sjeo u tramvaj broj dvanaest i odvezao se do Maksimira, tata Miljenko ga je odveo u bolji, sigurniji svijet, u Salzburg. U Mozartovom gradu austrijski treneri, pod očevom paskom, brusili su njegov talent, ali, ni tamo nije ostao. U kadetskim godinama vratio se kući, u Zagreb, iako se već njegov talent pročuo po Europi.
Čim je prošao kroz maksimirska vrata, počela je Ćorićeva nogometna kalvarija. Svi treneri, novinari, skauti i laici znali su da je nadaren do neba. Ne jednom su ga veliki klubovi opipavali, snimali, dolazili incognito, jer, nogometna vještina mladog Ante Ćorića bila je izvanserijska. U Zagreb su dolaz pouzdanici Reala iz Madrida da se uvjere u kakvom okruženju živi mladić u kojega bi trebalo investirati ozbiljan novac, kako raste i kako se razvija. Bili je i klubova, poput Evertona, koji su nudili čvrsti ugovor i garanciju da će biti u udarnoj momčadi. Bilo je upita, stotine upita, ali, Ante Ćorić nije želio u inozemstvo kao Jedvaj, Brekalo ili Pjaca, smatrao je da bi bilo pogubno za karijeru otići tako rano.
Debitirao je kod Zorana Mamića, trebao je početi disati punim plućima kod Zlatka Kranjčara, ali, Ante Ćorić je zastao na putu. Jedan od najtalentiranihjih igrača u Europi igra sve slabije i ne razvija se kako smo očekivali. Naravno, svi koji vjeruju u njegovu nadarenost, pitaju se - tko je kriv?
Zoran Mamić ga je previše dozirao. Pa kada je Dinamo preuzeo Cico Kranjčar, svi nogometni šmekeri su povjerovali da je "sunce napokon došlo i pred Ćorićeva vrata". Jer, ako je već Zoran Mamić po nogometnoj vokaciji stoper, vjerovali smo da će suptilnost Cice Kranjčara pretvoriti Ćorića u lidera Dinamove igre. Ali, nije se dogodilo. Trebao je biti Kranjčarov dobitak na lotu, ali - nije bio. Ne znam što ga očekuje kod Željka Sopića, ali, bojim se za njega.
Svi znaju da je Ante Ćorić rođeni playmaker, da je talent a la Luka Modrić, ali - svi smo utihnuli, jer se Ćorić ne razvija kako smo se nadali. Jesu li krivi treneri, koji u stalnoj trci za rezultatom nemaju vremena za mladog igrača, je li ga uništilo doziranje ili povremeno ignoriranje, koje mladenačka psiha teško podnosi.
Na žalost, stekao sam dojam da u Maksimiru jedva čekaju da Ćorić ode! I bili su vrlo sretni kada su saznali da se za njega zanima Pep Guardiola, ali ga ne vidi u prvoj postavi Manchester Cityja, jer su tamo već David Silva i Kevin de Bruyne, pa ga je htio parkirati u Granadu. Slične namjere je imao i Jurgen Klopp, koji ga u nekoj svojoj viziji vidi na Anfieldf Roadu, ali ga je htio poslati na školovanje u Mainz. Tata Miljenko, koji se bavi sinovljevim transferom, nije pristao na posudbe, i na žalost vlasnika kluba, rekao je - ostajemo u Dinamu. Ne žuri nam se...
Ante Ćorić, na žalost, u Dinamu nema perspektive. Tu je Machado, kojega Zdravko Mamić više cijeni, uostalom, zar nije poslao signal treneru Sopiću da Machadu da kapetansku traku u Puli. Portugalski vezni igrač će uvijek biti privilegiran, dok će svi treneri Ćorića - dozirati. Od te sudbine talent Ante Ćorića ne može pobjeći, iako - po mojem skromnom mišljenju nogometna klasa Machada i Ćorića nije za usporedbu. Ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da Pep Guardiola i Jurgen Klopp sasvim sigurno ne znaju tko je Machado, ali vrlo dobro znaju tko je Ante Ćorić. Na žalost, i oni su ga htjeli dozirati, a Ćorić ne želi gubiti vrijeme na posudbama. Pred očima mu je sudbina Alena Halilovića, kojemu su posudbe postale način života.
Već dugo u Maksimiru čekam trenera, koji će znati valorizirati talent Ante Ćorića. Koji će ga forsirati nauštrb rezultata, koji će prepoznati njegovu pravu vrijednost i razigrati njegovu nadarenost. I koji neće dopustiti da se takav talent zagubi u kolopletu menadžerskih interesa, nerazumijevanja i ostane vječiti talent. Na žalost, takvog trenera nema na horizontu. On je kao proljeće u Europi...