Uzalud je u svojem HNL debiju na Dinamovoj klupi mahao i vikao uz aut-liniju Željko Sopić veći dio utakmice, njegovi igrači kao da nisu čuli upute. Trener se promijenio, međutim, oni su ostali u “modu” u kojemu su bili zadnja dva-tri tjedna. Pogotovo u prvom dijelu kad su igrali kao na zagrijavanju.
Zapravo, ne bismo se kladili dečki koji su se zagrijavali pokraj terena nisu pretrčali više od jedanaestorice na travnjaku. Izostao je taj uvijek spominjani pozitivan šok, koji je nekakvo pravilo kod smjena trenera, sam se po sebi podrazumijeva. No, očito je kriza u Dinamovoj igri i kadru dublja, nije ju Sopić mogao suzbiti u samo nekoliko dana. Početna ideja i sustav igre i nisu se previše razlikovali od Cicinog Dinama, novo ime je tek “mali” Morris na desnom beku. Koji je svoj posao odradio korektno.
Zapravo, tri poteza koja otkrivaju njegov karakter i namjere Sopić je povukao od poluvremena nadalje. Ostavio je u svlačionici Antu Ćorića, nije imao milosti za još jednu lošu predstavu Dinamova playmakera.
Poruka je jasna, takvo što neće prolaziti nikome. Umjesto njega ubacio je Henriqueza. Drugi je potez povukao nešto kasnije, izvukao je Morrisa i na mjesto desnog beka postavio ofenzivnog, napadački orijentiranog Šituma. A treći, zadnji adut, bio mu je - Dani Olmo. Hrabro i odlučno, mora se priznati, mladi Španjolac još nije bio u ulozi asa iz rukava, čovjeka koji bi trebao donijeti prevlast i neki potez odluke.
A vidjeli smo još ljetos na pripremama da napreduje, da može biti od koristi, pokazao je i sinoć da može biti otkriće, dobro je da ga je Sopić izvadio iz “ormara”. Tako je utakmicu Dinamo završio sa čak petoricom čistih ofenzivaca, igrali su Šitum, Soudani, Fernandes, Henriquez i Olmo. Ali i to je donosilo malo dobrih stvari pred Zagorcem, a istovremeno je Lokomotiva imala više prostora u kontrama, ali nije zabila. Na kraju je zabio stoper Benković i donio svom treneru prva tri boda. No, nije odnio nataložene probleme, ima ih u Dinamovoj igri još puno!