Rijeka je u Kranju prije točno godinu dana igrala pripremnu utakmicu protiv albanskog prvaka Skenderbeua, pokazala se u dobrom izdanju, a pečat pobjedi dali su raspoloženi Josip Mišić i Florentin Matei.
Prvi je do danas stasao u jednog od ključnih igrača Rijeke, s Filipom Bradarićem čini srce riječkog veznog reda i itekako bitnu figuru u riječkoj igri. Drugi je i 365 dana kasnije u istoj ulozi, u nekom međuprostoru silnog talenta kojeg do sada nije uspio potvrditi u službenim utakmicama. Kada na red dođu pripreme redovito je među boljima, od početka prošle sezone postigao je 25 golova u pripremnim ogledima, ali kada se počne igrati za bodove kao da nestane...
- Ne znam zašto me to ni pitate kada to nije tema za mene, ja se samo nadam da će sada biti bolje - poručio je Matei nakon utakmice protiv Astre.
U svakom slučaju čini se da će barem na početku ove sezone, ako ga zaobiđu ozljede, dobiti priliku u početnoj postavi, ta Kekova formacija s Heberom, Gorgonom, Gavranovićem i Mateijem u ofenzivnom dijelu, uz podršku Ristovskog i Vešovića s bokova, odnosno doprinos Bradarića i Mišića iz sredine djelovala je itekako moćno i dobar pokazatelj njezine vrijednosti mogla bi biti utakmica protiv moskovskog Lokomotiva u petak. Bit će to već utakmica na razini play-offa Lige prvaka u koji Riječani žele doći, možda i nova prilika Mateiju da pokaže Keku da tehničkom superiornošću može nadoknaditi taj manjak agresije. Dobra forma u svakom slučaju djeluje ohrabrujuće za 23-godišnjeg ofenzivca.
- Sretan sam zbog golova, ali prije svega želim pomoći svojoj momčadi. Malo sam umoran, ali to je normalno. Vidjeli ste da na treninzima pokušavam dati maksimum, želim igrati dobro, zabijati, asistirati… Izgubio sam posljednjih šest mjeseci u kojima nisam puno igrao, normalno je da sada to želim promijeniti i da se samo kroz treninge i ove utakmice mogu nametnuti treneru.
Motiva mu, čini se, ne nedostaje.
- Jako sam motiviran jer mi nogomet i igra jako nedostaju. Želja mi je biti u optimalnom stanju, da dobro počnem sezonu i da se izborim za svoje mjesto u momčadi. Prošla sezona me nije demotivirala, svaki od nas 25 koji smo u kadru želi igrati, klupa nikome nije draga, ali trener je taj koji odlučuje i slaže momčad.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!