Poslije tri visoke pobjede i postignutih 16 golova na posljednje tri utakmice razbuktala su se uvjerenja među navijačima Hajduka da je zaista kucnuo čas za uspjeh u derbiju.
Pragmatični Marijan Pušnik sigurno bi bio zadovoljan i neriješenim rezultatom, čak i s mizernih 0:0 i to bez obzira na igru. Trener Hajduka dugo je kombinirao sa sastavom, možda i improvizirao, čak i lutao dok nije shvatio da mu je najvažnije na teren poslati najbolju momčad. To je još daleko od standardizacije momčadi, koja je neophodan faktor za duži niz pozitivnih rezultata bez šokova kakva su navijači Hajduka proživjeli na dva derbija u Splitu (Dinamo 0:4, Rijeka 2:4).
Treba priznati da je Pušnik svojom energijom i fanatičnom vjerom u uspjeh znatno pridonio narastanju samopouzdanja igrača Hajduka. Bilo bi zanimljivo vidjeti jedan kolaž od serije snimaka kako Pušnik igra za vrijeme utakmice. On jednostavno proživljava i odobrava svaki dobar potez, ali i s jednakom žarom zamjera igračima loša dodavanja, još više kriva postavljanja na terenu.
Jednom je Petar Nadoveza, trener Hajduka u više navrata i slavni golgeter Bjelih tumačio:
- I kad smo objektivno igrački bili slabiji od Crvene zvezde, kad smo znali da će nas suci potkradati, kad je izgledalo da jedino nekim čudom možemo pobijediti u Beogradu, uoči utakmice, na treninzima, pa onda na putovanju, u svlačionici i u tunelu na Marakani prije istrčavanja na teren ja sam im tumačio: sad je ta prilika, ovo je ta utakmica koju ćemo dobiti.
Po Nadovezi je snaga duha najmoćnija, na sličan način govori i Marijan Pušnik. Istina je, derbi se ne može isključivo na račun htijenja i borbenosti, ali Hajduk u određenim segmentima momčadi, u prvom redu u napadu ima takve igrače, koji su u stanju faktički sami riješiti pitanje pobjednika.
Hajduk je posljednji put na Maksimiru trijumfirao, doslovno tako, prije punih osam godina, točnije 21. rujna 2008. (strijelci Drago Gabrić i Senijad Ibričić). No, tada „bijeli“ nisu igrali na pogon srčanosti, već je tadašnji trener Goran Vučević savršeno taktički pripremio svoju momčad da najprije paraliziraju udarne napadače Dinama, u prvom redu Marija Mandžukića, ali i da brzim otvaranjima izvedu kontre od kojih su dvije urodile plodom. Od tada se s posebnim guštom navijači Hajduka prisjećaju kako je Mladen Bartolović u jednoj akciji tri pute prevario, dapače lomio i bacao na stražnjicu Mihaela Mikića…
Od tih igrača, njih 26 koji su igrali u dresovima Dinama i Hajduka, danas na hrvatskoj sceni nitko ne igra, Mandžukić, Badelj, Lovren, Subašić, Kalinić, Strinić su još uvijek hrvatski reprezentativci…
Objektivno i Dinamo u Hajduk danas nemaju ni približno igrače ondašnje kvalitete, ali se može kazati da su sada, poslije duže vremena, prilično ravnopravni. U stvari „bijeli“ su u prošlom prvenstvu u startnoj utakmici, u prvom kolu pokazali da se mogu nositi sa svojim rivalima: u Maksimiru je bilo 1:1, pa su i neki splitski novinari znali euforično navijestiti kako „miriše na titulu“ premda se kasnije pokazalo da je to bila iluzija. Hoće li se ovog puta dogoditi taj „big bang“, teško je dokučiti, ali da Hajduk ima snage zagorčati sudbinu Dinamu i na svoj način pomoći Rijeci da se još više odlijepi na vrhu, to je realno.
U svakom slučaju bit će vrlo uzbudljivo… Uz nadu da će derbi proteći bez ispada i incidenata.
------------------------------------------------------------------
Sjećanje na posljednju pobjedu Hajduka na Maksimiru
Dinamo: Butina - Mikić, Drpić, Bišćan, Ibanez - Vrdoljak (od 77. Lovren), Chago (od 69. Badelj) - Mandžukić, Sammir, Morales (od 54. Balaban) - Tadić. Trener: Branko Ivanković.
Hajduk: Subašić - Rubil, Pandža, Andrić, Strinić - Skoko - Tičinović (od 62. Linić), Ibričić (od 85. Jertec), Gabrić, Bartolović (od 89. Buljat) - Kalinić. Trener: Goran Vučević.
Strijelci: 0:1 - Gabrić (51), 0:2 - Ibričić (76).