Zlatko Kranjčar nije odustao od svoje ideje promjene sustava igre. Međutim, u ovoj fazi u kojoj se lovi Liga prvaka, nema potrebe eksperimentirati. Vremena za promjenu sustava bit će uskoro. Dakle, osnovni razlog zbog čega trener hoće ispremiješati taktičke karte jest činjenica da nije zadovoljan realizacijom te završnim pasovima, rješenjima u napadu.
Cico je uvijek favorizirao napadački nogomet, njegova je vizija agresivni, napadački Dinamo s izraženom ofenzivnom igrom. Takva igra donosi atraktivnost, dovodi gledatelje na tribine, a trebala bi postići i adekvatan rezultat. Zato želi široki sustav s krilnim napadačima - suziti. To bi dobio s formacijom 3-4-1-2. Tako bi napadači bili bliže vratima suparnika, gdje bi mogli i bolje kombinirati. Također, želi da se vezna linija što više priključuje završnicama akcija, konkretno, želi napade završavati sa što više igrača. To konkretno znači da bi se Ante Ćorić kao playmaker trebao nalaziti u takvim situacijama u ili na vrhu šesnaesterca.
Kako bi izgledala takva formacija? Recimo ovako: Eduardo - Sigali, Benković, Schildenfeld - Stojanović, Antolić, Machado, Pivarić - Ćorić - Soudani, Rog.
E sad, zapitat ćete se sigurno, a gdje je tu Junior Fernandes? Gdje su klasični napadači Henriquez i Hodžić?
Ima tu raznih kombinacija. Rog, recimo, može u veznu liniju, Fernandes na lijevu i desnu stranu, ima prostora za Henriqueza i Hodžića. Kranjčar stalno ponavlja da on računa na sve igrače, kaže da svima može pronaći mjesto. Računa na činjenicu da će bočnim prodorima visoko postavljenih bekova dobiti više centaršutova u šesnaesterac, gdje će onda biti više napadački orijentiranih igrača, koji će tako lakše do realizacije. Naravno, u tako zgusnutijoj formaciji bit će i više prilike za suradnju
prema naprijed.