Priča o Dinamovu stadionu jedna je od najzagonetnijih i najsramotnijih priča hrvatskog sporta i društva od samostalnosti Hrvatske naovamo, neobjašnjivo je kako nikad nitko nije odgovarao za te milijune bačene u vjetar, a lažna obećanja ionako ne koštaju ništa.
Neobjašnjivo je da se svih ovih godina nije pronašao način da Zagreb dobije pravi, moderan, komforan stadion, danas kad se, praktički, nogometne arene grade od “dijelova iz Ikee” za godinu-dvije, nema opravdanja zašto ga hrvatska metropola još nema.
Podrška grada
Dinamova ideja da sam sagradi stadion pupala je u klubu već dulje, međutim, nikad prije ona nije bila toliko realna kao sad, shvatili su u Dinamu da je to jedini pravi iskorak koji moraju napraviti. Što znači potrošiti dio tih 50, 70 ili 90 milijuna eura (ovisno koliko će zaraditi od transfera) na nekoliko dvojbenih “Brazilaca”, kad to ne jamči nikakav rezultatski iskorak. Hoće li oni donijeti proljeće u Europi, hoće li donijeti drugi krug Lige prvaka? Uostalom, što i da donesu, jednokratan uspjeh ne može osigurati budućnost kluba pogotovo kad stadion iz godine u godinu ostaje takav kakav jest, bez ikakve perspektive.
Negdje tamo, iza Skoplja, pa Tbilisija, koji imaju mnogo ljepše i komfornije stadione od Zagreba, prvi put smo čuli da postoji konkretna ideja za gradnju stadiona, pogotovo kad se činilo da će prijelazni rok srušiti sve rekorde. Međutim, u Salzburgu je, zapravo, sve amenovano, kad je bilo jasno da će u blagajnu stići još petnaestak milijuna eura od Lige prvaka. Ali i koji sat ranije.
- Austrijanci kažu da bi Red Bullu Liga prvaka donijela 25 milijuna eura. Nagrada od 15 milijuna, a 10 milijuna sve ostalo. Od prodaje ulaznica, dresova, suvenira! Dinamo osim nagrade UEFA-e ne zaradi praktički ništa!
To je bila rečenica koja se najviše komentirala u Dinamovoj ekspediciji, na neki način ona je bila konačna potvrda da se mora krenuti u projekt. Kakva je Dinamova ideja? Očekuju u Maksimiru podršku Grada, koji bi se trebao pobrinuti za zemljište. Naravno, svi bi željeli da stadion ostane u Maksimiru, no upravo je tu loptica prebačena Gradu, koji po tom pitanju ima zadnju riječ. Sve ostalo, projekt i troškove realizacije, Dinamo bi uzeo na sebe, uz pomoć partnera ili EU fondova, a krene li sve prema planu, želja je da već za dvije, najkasnije tri godine Dinamo igra na novoj Areni. No, nemojmo se razbacivati s godinama, znamo koliko Božića je već “dočekao” novi stadion. Ono što je osnovna ideja jest da stadion Dinamu donosi zaradu, a ne trošak.
Dakle, ne bi bio, poput rukometnih arena, samo sportsko borilište koje živi jedino na dan natjecanja ili koncerta, Dinamov stadion - po mogućnosti i nacionalni - bio bi “svijet” u malom. Restorani, poslovni prostori, fan shopovi, sadržaji za djecu i navijače, možda i hotel pa i klupski muzej..., to je smjer razmišljanja u kojemu ide projekt. Bila bi to, svakako, nova Dinamova era gdje Modri više ne bi ovisili samo o prodaji igrača, vjeruju u klubu da bi i publike bilo više, između pet i 10 tisuća na svakoj “manjoj” utakmici, za početak bi to bilo sjajno.
Inače, čuli smo da postoji ona ideja o natkrivanju zapadne i sjeverne tribine, da je u Gradu opet “živa”, da Grad ima 140 milijuna kuna za taj projekt. Nakon ove Dinamove najave taj projekt više nema smisla, ali, eto, zašto i dio tog novca ne iskoristiti za novi stadion? Krenite...