Prvi poziv u hrvatsku nogometnu reprezentaciju dobio sam u prošlu nedjelju. Istini za volju poziv nisam dobio osobno, jer sam spavao, odnosno odmarao se, pa nisam čuo poziv preko mobitela. No, kada sam se probudio i kada sam vidio poruke na mobitelu, bio sam presretan. To mi je bilo najljepše buđenje u životu, ostvario mi se san. Što ima ljepše nego igrati za svoju zemlju? - kazat će 24-godišnji Filip Bradarić, defenzivni vezni Rijeke.
Tako je još jedan mladi nogometaš ponikao na Poljudu, "dite Hajduka", ostvario svoj nogometni san daleko od Splita. I dok u Hajduk dolaze stranci upitne kvalitete, koji u neka bolja hajdučka vremena ne bi u klubu s Poljuda mogli čistiti ni kopačke, dotle Hajdukova "rakova dica" u reprezentaciju ulaze iz klubova koji su direktni konkurenti Hajduku u HNL-u. Jedan od takvih koji nije vrijedio Hajduku, ali zato vrijedi Rijeci, koja bi ove godine mogla postati i prvak Hrvatske, svakako je i Filip Bradarić, mladić koji je svojom upornošću, zalaganjem i željom da napreduje i uči nešto novo, dospio među 24 nogometaša koji igraju za jednu od najboljih svjetskih nogometnih reprezentacija.
Stoga nas je na početku našeg razgovora zanimalo je li iznenađen ovim pozivom...
- Kružile su neke priče po Rijeci kako bi neki nogometaši iz kluba mogli, zbog dobrih igara i liderske pozicije kluba, biti pozvani u reprezentaciju. No, ja o tome nisam htio ni maštati, ni sanjati. Radio sam svoj posao najbolje što znam i, eto, isplatilo se - kazuje Bradarić.
Njegov odlazak u Rijeku pred dvije godine izazvao je nemalo iznenađenje u Splitu, pogotovo ako se znalo da se Filip bio ustalio u prvoj jedanaestorici "bijelih". Tada još splitskih...
- Odlazak u Rijeku se pokazao kao pun pogodak. Trener Matjaž Kek od mene je napravio puno boljeg igrača. Mogu reći da sam se nakon dvije godine u Rijeci u pravom smislu riječi razvio kao igrač. Što bi bilo da sam ostao u Hajduku? Nitko to ne može znati. Možda bih bio još bolji igrač, a možda bih i stagnirao. No, ja sam iz Hajduka gotovo pa potjeran! Meni su na jedan fini način rekli da ne računaju na mene.
Budući da Filip nije jedini koji je ponikao u Hajduku i koji je u svom voljenom klub imao maćehu, a ne majku, te je morao otići "trbuhom za kruhom", zanimalo nas je njegovo mišljenje zašto je to tako.
- Očigledno je problem u ljudima koji vode Hajduk. Njima je problem zadržati domaće momke, dati im neku kunu više kako bi ostali u klubu, a istovremeno im nije problem dovoditi sa strane igrače upitne kvalitete koji odigraju jednu ili dvije utakmice i više nitko, nikada ne čuje za njih. Zato Hajduk posljednjih godina i ima ovakve rezultate. Veliki je problem Hajduka što se ne zna "tko pije, a tko plaća". Nema čovjeka koji će udariti šakom o stol i reći što i kako dalje. Onakvi navijači kao što ih ima Hajduk zaslužuju puno bolje vodstvo kluba. U Rijeci je sve složeno. Predsjednik Mišković se okružio ljudima kojima može vjerovati i sve ide kao podmazano, a treneru Keku je dao veliku slobodu - svjedoči naš sugovornik.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE OVDJE