Bila je to velika večer, divna splitska noć, demonstracija snage. Dinamo se poigrao s Hajdukom na Poljudu, a jedini je kritike zaradio Soudani jer je zbog sebičnosti propustio dodatno poniziti Splićane, uvaliti im “petardu”.
Zlatko Kranjčar i plava rapsodija probudili su i one uspavane Dinamove navijače, Marko Rog odigrao je utakmice karijere, Ćorić zapalio Poljud fantastičnim potezom petom. Nikad, ali baš nikad u bližoj povijesti Dinamo nije tako superiorno pokorio Split.
- Dinamo će biti prvak sa 15 bodova prednosti - izjavio je tada Hajdukov trener Marijan Pušnik.
I iznenadio, mnoge i osupnuo tom izjavom. Nije baš pametno na samom početku prvenstva potpisati predaju.
- Mi smo na dobrom putu, pokazala je to i ova predstava na Poljudu - kazao je tada Zlatko Kranjčar.
I da, znate onu o nepredvidljivosti nogometa? No, da će se u samo 54 dana, koliko će proteći od poljudskog do maksimirskog derbija sve okrenuti naglavačke, to nije mogao očekivati nitko. Ne da nisu na putu da na kraju imaju 15 bodova više, nego vise k’o luster. Dinamo je u strašnoj krizi, kakva se ne može uspoređivati ni s jednom krizom u zadnjih desetak godina. Minimalno toliko. Znali su Modri gubiti, čak i u seriji, međutim, ovakav koktel lošeg dojma, igre, bezidejnosti, bezizlaznosti i loših rezultata stvarno se dugo ne pamti.
Skroz na dnu
Glava je jedva iznad površine, momčad “ne postoji”, igrači su izvan forme. Potpuno su izgubili samopouzdanje, protiv Juventusa, ma čak i protiv Lokomotive, vidi se strah u njihovim očima. Nesigurnost, bojazan od pogreške. U samo 54 dana od velike euforije, “ruganja” s najljućim rivalom na Poljudu do straha od Hajduka u Maksimiru. Da, ne možete vjerovati s kojim se strahom u Dinamu govore o derbiju. Nadali su se da će momčad protiv Juventusa pokazati uzlaznu tendenciju, da će to biti dobra najava za derbi i ono što slijedi.
Međutim, Dinamo je napravio još jedan korak unatrag i ostao s bezbrojem upitnika. Tko treba voditi nedjeljni derbi? Tko treba biti na vratima? Tko mora igrati, tko grijati klupu? I još dosta toga, gotovo svaki igrač je, zapravo, upitan. Uvukla se nelagoda u modre redove, dojma smo kao da bi svi najradije da sljedeća utakmica dođe što kasnije. U takvom ozračju dolazi Hajduk, osokoljen kao nikad, taj isti Hajduk koji je prije 54 dana ismijan na Poljudu drži mač nad glavom. Još jedan neuspjeh bio bi poguban za Dinamo, odnio bi puno.
Dočekati zimu sa što manje gubitaka, trenutna je Dinamova mantra. Malo se toga može promijeniti preko noći, što se derbija s Hajdukom tiče Ivajlo Petev mora biti ekspresan. Pozitivan šok, naravno, to se uvijek očekuje kod promjene trenera, prvo treba “udariti” na psihu igrača.
- Kad sam došao, svi su potonuli, vladala je depresija, nitko se nije smijao. Ni čistačice u klubu. Odmah sam to odlučio popraviti, zatražio sam da podignu glave, da se prestanu bojati. Najvažnije je bilo odagnati taj strah - pričao je tada Vahid Halilhodžić, a sličan posao čeka i Peteva.
Mora na samom početku biti psiholog, vratiti igračima strast i želju za životom, odagnati taj strah od neuspjeha. Nema puno vremena, Hajduk je pred vratima, Hajduk kao najvažnija utakmica ove jeseni, utakmica nakon koje će sve krenuti nabolje ili potpuno otići u “onu stvar”.
A poslije, “gurati” nekako do zime i novog šopinga. Zaviriti u domaće resurse, pogledati postoji li koji tajni, dosad neiskorišteni adut. Možda je vrijeme za veću minutažu Olmu, koji sve više sliči na ozbiljnog igrača. Zašto ne isprobati Gojaka? Probuditi tog Henriqueza, dovesti Ćorića na pravi put. No, to su stvari kojima će se novi trener baviti nakon derbija.
Sad, u iduća 72 sata mora pronaći “formulu za skidanje straha”, za pobjedu nad Hajdukom. Ma, tko bi rekao da će se nakon te poljudske četvorke, idući derbi čekati s tolikom drhtavicom.