Odgovor punomoćnika suca Brune Marića Vladimira Gredelja Oku sokolovu na intervju u SN (‘Odsad moram pripaziti što govorim jer igram se s ljudskim sudbinama’) od 14. listopada 2016. godine, koji je objavljen u tiskanom izdanju SN od ponedjeljka, 17. listopada prenosimo u cijelosti:
"Dok su njegovi kolege suci i cijela uljuđena Hrvatska, zgroženi pokušajem ubojstva Brune Marića u Stobreču, promišljali kako jednoznačno i bez ikakvih nejasnoća osuditi ovaj bezumni napad, Mateo Beusan odlučio je po tko zna koji put i taj zločin iskoristiti za učvršćivanje svoje popularnosti i distanciranje od svoje populacije nogometnih sudaca i stava “Svi za jednoga jedan za sve”.
Umjesto toga, on je za Vaš list u razgovoru s novinarom iznio stavove koji duboko vrijeđaju čast, ugled Brune Marića čiji sam punomoćnik, ali i svakog nogometnog suca što me obvezuje na odgovor. Prije svega, smatram da naslov teksta koji ističe “oštru osudu napada” Beusana puno više izražava stav osviještene i uljuđene uređivačke politike SN-a i ljudi iz redakcije nego što to proizlazi iz sadržaja svega onog izrečenog od strane Matea Beusana.
Najkraće, sve što je taj “ekspert” izrekao nazvao bih galimatijasom ili, balkanski, papazjanijom, što ni pas s maslom ne bi pojeo. To se obično zbiva kad čovjek želi ostati jeb.. i pošten. Čak i oni u Stobreču s palicama i cijevima u rukama su bili pošteniji i vjerodostojniji. Jer s obzirom na izrečeno od velikog eksperta, ali malog čovjeka, puno bolje bi pristajao naslov “ŠTO JE TRAŽIO, TO JE I DOBIO”.
Nakon prvog čitanja spornog teksta u kojem je Mateo Beusan verbalno pokušao dati legitimitet atentatu na svog kolegu Brunu Marića i upozoriti ostale suce da paze gdje ručaju, ostao sam u nevjerici i šoku, baš kao nakon napada u Stobreču. Zaledio sam se! U toj prigodi nenaviknut na takve situacije i fizičke obračune bio sam potpuno beskoristan svom prijatelju Bruni. Jedina razlika je što sam za ove situacije, nakon verbalnog napada Beusana, obrazovan i s “puno utakmica u nogama”, pa se nadam da ću biti korisniji no u Stobreču.
S osjećajem dužnosti, ali prije svega privilegije braniti čast i poštenje svog prijatelja Brune Marića i njegovih kolega, moram svoje medijske istupe odmah nakon napada dopuniti, da su za njega u dobrom dijelu, pored Brbića, Pavasovića, neodgovornih hrvatskih medija, suodgovorni UEFA-a i Mateo Beusan, stručnjak koji to nije. Da je moralna osoba, otklonio bi da ga se takvim nazivima titulira. U čemu se ogleda njegova stručnost? U tome da duboko zavaljen u fotelju, u toplom studiju HRT-a, nakon što u miru neometan od bilo koga, desetak puta iz svih mogućih kutova pogleda spornu situaciju, i obavi konzultacije, okom sokolovim, zamislite, vidi ono što njegovi kolega čak niti nakon nekoliko stotinki sekundi pred “nabrijanom” gomilom, nisu primijetile.
To je valjda razlog što to Mateo Beusan naziva “očiglednom pogreškom”, čime markira nesretnog suca i predaje ga na milost i nemilost frustriranoj rulji na čerečenje.
Što reći o sucu koji svojim kolegama ne priznaje čak niti temeljna ljudska prava!? Što reći o čovjeku kojem je nakon silnih godina uništavanja karijera svojih kolega trebao i pokušaj fizičke likvidacije jednog od njih da bi shvatio da se igra ljudskim sudbinama. Zastrašujuće zvuči njegovo javno priznanje da “… odsada mora pripaziti što govori...” jer jednostavna logika nam nameće zaključak da to do sada nije činio. Nadam se da će to netko s HRT-a pročitati i shvatiti da su dali svoj moćni medij na raspolaganje čovjeku koji sve ove godine nije pazio što govori, dakle neodgovornom pojedincu koji se tek dobro zabavljao ne vodeći računa o posljedicama koje će osjetiti ne samo pojedini suci, već niti o tome kako će se to odraziti na čitavu sudačku organizaciju, na nogometno ozračje.
Ne treba puno mudrosti da zaključimo da je “Oko sokolovo”, sa svojim glavnim glumcem i presudama njegova “prijekog suda” Mateom Beusanom, uništilo i ono malo povjerenja u sudačku organizaciju. Koliko to može biti pogubno dokazuje i zločin iz Stobreča. Budući sam svjestan da nema prostora za kompletno očitovanje kakvo zaslužuje Mateo Beusan, ostaje mi se nadati njegovoj tužbi pa da u sudnici dovršim započeto. U tome će mi zasigurno spremno pomoći popljuvani, poniženi te kompromitirani nogometni suci na koje računam kao svjedoke u tom postupku.
Možda najbolje oslikava o kakvom se ekspertu radi njegova vlastita izjava da se veličina suca vidi iz njegove sposobnosti da osjeti kakav je trenutak u državi. Valjda je stoga takav kakav već jest, naoružan nepogrešivim osjećajem za trenutak u tadašnjoj Jugoslaviji, jedini u povijesti nogometa na ovim prostorima, na zapovijed predsjednika Borca iz Banje Luke 7. listopada, predratne 1989. godine, na utakmici Borac (BL) - Dinamo spremno ispraznio tribinu sa 4000 BBB-a i zatvorio ih u žicu.
Zamislite sad situaciju u kojoj Bruno Marić, poput našeg eksperta, na zapovijed Zdravka Mamića, dok je bio izvršni predsjednik Dinama, izbacuje Torcidu s južne tribine Maksimira i trpa u ad hoc organizirani mini logor iza žice. Komentare prepuštam Vama, dragi čitatelji.
Ako još netko dvoji u (ne)moral i (ne)stručnost Matea Beusana, evo na koncu jedna njegova genijalna misao iz spornog teksta: “Onaj tko nije bježao kroz kukuruz, tko nije krčio vinograd, tko nije skakao s trajekta da bi spasio glavu, taj ne može biti sudac.”
Služeći se ponuđenom logikom Matea Beusana, ja bih završio ovaj niz poželjnih vrlina nogometnog suca dodavši: “... tko nije navikao dobivati bejzbol palicama pa glavi za vrijeme ručka...” neka se ostavi suđenja, to nije za njega, s obzirom da je takav trenutak u državi da to ide u paketu sa sudačkim pozivom. Svoj doprinos je takvom shvaćanju trenutka u kojem živimo dao i aktualni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ignorancijom medijskih djelatnika pozvan da prokomentira napad na Marića, do kojeg očito nije doprla misao Eliea Wiesela “Ravnodušnost je izvor svih zala”.
Uzimam si za kraj pravo pitati se, je li Beusan svjestan kakvu je poruku poslao mladim sucima i hrvatskim građanima i je li ubuduće uistinu spreman pripaziti što radi i što govori, i za to snositi odgovornost? Dosta je igre s ljudskim sudbinama!
VLADIMIR GREDELJ,
punomoćnik Brune Marića", stoji u odgovoru.